Marketing
Polutama sobe...
Poslijednje zrake
Prodiru kroz tugu
Mojih zidova
Sve dok ih
Ne ne ukrade
Jedan od mracnih sinova noci.
Polako se boje misli moje,
I upijaju u sebe sve sto nije svoje.
Oci me peku,
Suze deru I
Poslijednju nadu I rumenilo
Na mom licu.
Obrve se skupljaju
Od bola,
I one pate.
Ruke su teske,
jer nisu mogle
izraziti sve ono
sto su htjele.
Bol mi prozdire srce…
Odjecam ostar
Grc u prsima…
Rijeci su mi stale u grlu,
Trebam nesto
da me oslobodi.
Odjednom kosmar…
Posezem za necim ostrim,
I teska ruka
Pada mi na drugu,
Mali trzaj…
Pukla je kao suha
I zrela kora sipka…
Napokon netko place za mnom…
Place moja krv…
Sada mi je toplo…
Nema kosmara vise…
Gledam sada
Da me netko spasi…
Nema nikoga…
Dizem ruku…
Ostavljam crven trag
Na zidu…
Najezila sam se…
Uspjela sam se dovuci
Do ogledala…
I moje oci su sada suzile crveno…
Polako tonem,
Smijesak mi je na licu,
Cujem u daljini
Se osjeca tanki
Zvuk klavira…
Netko me zove…
Vrisak…
Bubi
Post je objavljen 11.08.2006. u 20:16 sati.