Marketing
Pobjeda straha
Dragi moji prijatelji ovaj post posvećujem našoj prijateljici Dva, koja je na današnji dan prije godinu dana vraćajući se automobilom s mora zajedno sa svojom obitelji, doživjela ozbiljniji prometni udes, koji se, hvala Bogu, sveo samo na materijalnu štetu i naravno strah.
Danas ona istim putem ide na more. Mora proći istim krajem, mora se – kao u psihoanalizi – susresti s onim od čega ima strah.
Namjeravao sam danas objaviti jedan post o vicevima. No razmišljajući o našoj dragoj Dva odustao sam i evo ovoga o strahu. Onaj o vicevima će te vidjeti sutra.
Kako susrećemo strah? Kako je to kad nam strah postane svakodnevna borba? Ako mi je Bog u srcu za rtada ne bih morao biti slobodan od straha?, samo su neka od pitanje koja si često postavljamo.
Strah nas zarobljava. Izolira srce. Sprečava da budemo voljeni i da volimo. Strah osamljuje. Strah laže.
Ali mi ljudi često nasjedamo laži straha i dopuštamo da nam on paralizira misli i odluke. Zbog toga često strah doživljavamo kao „neprijatelja“ s kojim smo u borbi.
Bog ne želi da se bojimo. U njegovom poimanju ljudskoga života strahu nema mjesta. Zar nije predodžba života potpuno slobodnoga od straha najveće vizija slobode koju si uopće možemo zamisliti? Nemati više straha od izazova koje mi postavlja život; nemati više straha da zakažem; nemati više straha od osobnih povreda; nemati više straha od ljudi i međuljudskih odnosa: ovakve predodžbe bude duboku čežnju za spasenjem.
Nije to nikakva sanjarska utopija ako kršćani ovakvoj čežnji daju mjesto u svojem razmišljanju, jer takve čežnje su prošlost Božjih namjera na naš život. Činjenica da mi ljudi možemo razmišljati o većoj slobodi i slobodi od straha, suprotstavlja se našem svakodnevnom doživljavanju straha pa spoznajemo, da smo stvoreni baš za tu savršenu slobodu.
Ova će nada u vječnosti biti realnost koju će mo doživjeti, a koju danas samo pojmimo i kojoj se možemo radovati.
Biblija je puna Božjih obećanja i Njegovih vizija mira koji u nama ovaj san drže budnim. Ali Biblija je također potpuni realizam našega života u ovom posrnulom svijetu. U Ivanovom Evanđelju (16,33) Isus jednom reče:“ U svijetu imate strah, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!"
To je trijezna realnost koju doživljavamo. Veliki bi to bio nesporazum kad bi doživljaj straha ubrajali u malovjernost. Mi smo kršćani često u opasnosti da počnemo razmišljati po učinku:“Ako ne pobjedim strah, onda Bog više nije samnom.“ Ili :“Kao kršćanin ne smijem osjećati strah, jer to bi bio dokaz za moju sumnju u Božju veličinu.“ Ili:“Što je u mome životu više straha, to je manje vjere.“
Takva se razmišljanja brzo udome, ali ona su potpuno kriva, jer Isus je ove riječi rekao svojem najužem krugu, apostolima. Ovo se ne smije razumjeti kao predbacivanje nego kao trijezna konstatacija:“U svijetu imate strah.“ I točka! I tako dugo dok živimo u ovome svijetu, strah će biti dio našega života.
Ali kao kršćani nismo bespomoćni. Straha nije nestalo ali u nama živi Gospodar neba i zemlje koji nam pomaže da naš strah nosimo i da ga se ne bojimo. Isus se ne zadovoljava samo jednom trijeznom analizom:“U svijetu imate strah, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“
Isus je sav strah ovoga svijeta ponio na križ i time ga pobijedio.
Ova duhovna realnost oprečna je našem razmišljanju.Mi doduše u našem životu osjećamo strah i druge zle sile, a istovremeno su i strah i te sile pobijeđene Isusovom pobjednom na križu. Mi doduše doživljavamo te sile svijeta, ali one nas ne dijele od Boga.
Kršćani su kao djeca Božja sudionici te pobjede i to već na ovome svijetu. Vlastitom snagom mi ne možemo nadvladati strah. Mi učimo na prijmeru Isusovom kako se sa svim našim strahovima obratiti Ocu našemu nebeskom, koji „zna što vam treba i prije negoli ga zaištete“ (Matej 6.8)
Iako uvijek ponovno postajemo žrtvom laži straha, jedno je ipak sigurno: Ljubav Božja uvijek je s nama na našem životnom putu, neovisno o našim osjećajima. „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi”, čitamo u Pavlovoj poslanici Rimljanima 8, 35-37.
Ovo “nadmoćno pobjeđivanje” djelo je Isusovo u nama. Ono dakle ne dolazi od naše vlastite snage, ali niti jednostavno ne pada s neba. Svaki čovjek, koji nasljeduje Isusa, odgovoran je ne dopustiti da njime upravljaju njegovi strahovi, nego da se okrene k Isusu i povjeri mu svoje strahove – kako bi ih se riješio.
Što mi pomaže?
Moje mi osobno iskustvo dokazuje da ova borba protiv straha može biti efektivna ako ju ne vodimo sami nego u zajednici s drugima.
Strah nas želi izolirati i osamiti, želi nas uvjeriti da sve u našem životu moramo uređivati sami. Ali kad naše strahove podijelimo s ljudima našega povjerenja, s prijateljima, kad im ih ispričamo,time su oni već izgubili puno od svoje razarajuće moći.
Naša draga prijateljica Dva je sinoć u svome postu upravo to učinila. Ispripovijedala nam je, riječju i slikom, svoj doživljaj od prošle godine. Nije ona to učinila da bi nam dokazala utemeljenost njenoga straha, nego iz povjerenja prema nama. I evo, kako smo vidjeli, ona je danas krenula na put s daleko manje straha. Sretan ti put, draga Dva!
Post je objavljen 11.08.2006. u 16:49 sati.