Marketing
Stare rune, 2. zapis
U protekla sam se dva tjedna već navikao na mjesto nastavnika i predstojnika, a i učenici su me počeli prihvaćati.
Volio sam Hogwarts. Volio sam veliku dvoranu, perivoj, jezero... U nekoliko sam navrata čak i učenike odveo u jedno od dvorišta, pa ondje održao nastavu.
I sa svim sam se profesorima odlično slagao. Ma zapravo... sve je ilo idilično. Tu idilu su nekoliko puta prekinule vijesti o novim napadima onog-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti, no svi daleko od Hogwartsa, tako da nije bilo razloga za brigu. Živjeli smo svoj lijepi školski život...
U nedjelju se išlo u Hogsmeade te smo se Miranda, Keera, Lara i ja otputili ondje s učenicima. Ostali su na naš poziv odvratili kako imaju previše posla. Iako je tek bio listopad, bilo je užasno hladno, te smo se morali ogrnuti šalovima.
Obišli smo sve uličice i zakutke koje sam tako dobro poznavao i volio još iz vremena kad sam bio učenik, a na kraju smo odlučili otići na piće u Tri metle. Ondje smo najčešće zalazili kao učenici. Naručio sam pivoslac te smo svi razgovarali u ugodnoj atmosferi.
Kada smo izašli već je bila večer. Vani nije bilo mnogo ljudi, a oni koji jesu bili, zbog hladnoće su se žurili doma. Otputili smo se prema Hogwartsu.
Keera je ispričala urnebesnu šalu o trojici čarobnjaka i dvoje bezjaka te smo se pri ulasku u predvorje svi gotovo valjali od smijeha, praćeni sumnjičavim pogledima učenika koji su vjerojatno pokušavali prokrijumčariti nešto u školu.
Zaputili smo se u veliku dvoranu na večeru, no prekinuo nas je iznenadni krik koji se čuo iz tamnica s lijeva. Svi smo brzo potrčali prema tamo. Činilo se da stepenica ima više nego do vrha sjeverne kule, a onaj koji je dolje sigurno treba pomoć. Prvi sam stigao do dna, odmah ostavši prestrašen prizorom ispred sebe. Gore, tik do stropa lebdjela je mala lubanja iz čijih je ustiju izlazila zmija. Tamni znamen. Gotovo instinktivno sam pogledao na pod ispod nje. Ondje je stajalo malo tijelo sklupčano u lokvi krvi. Maya je stajala iznad nje.
"Stigla sam čim sam čula vrisak, napadač je već otišao", rekla je. "Mala Barnesica. Prva godina Gryffindora. Mrtva je."
U međuvremenu su stigli i ostali, uključujući sve profesore i mnoštvo učenika. Svi su zaprepašteno gledali.
"Svi u svoje domove. Predstojnici u moj ured. Maya, ti se pobrini za tijelo!" odlučno je rekla Lara, no na njenom sam licu vidio da je zabrinuta.
Miranda, Jennifer, Keera i ja smo ju slijedili.
"Vi znate što ovo znači?" upitala nas je čim smo došli gore. "Netko od učenika u ovom dvorcu je smrtonoša."
"Učenici?" pobunila se Miranda, "Lara, ne misliš stvarno..."
"A nego tko? Profesori? Svaki profesor u ovom dvorcu ima moje puno povjerenje. A prije par dana sam izbacila jednog učenika smrtonošu. Ovo moram istražiti. Jan i Jennifer, vi ispitajte sve učenike jesu li što vidjeli, načuli, bilo što. Keera i Miranda, vi preuzmite lokacije, tražite i najmanji dokaz postojanja nečeg stranog. Posebnu pozornost obratite na tamnice. A ja ću preuzeti duhove i osoblje. Očekujem izvještaje o tome do sljedeće nedjelje. Možete otići."
Svi smo se otputili u tišini. A bilo je tiho i oko nisu. I ne, to nije bila ono uobičajena ponoćna tišina. Bilo je to tišina koja navješćuje zlo.
EDIT: e ljudi, pročitajte i post ispod ovog, napisani su u razmaku od pola sata, pa da ne bi slučajno preskočili 
Post je objavljen 11.08.2006. u 16:27 sati.