Uz 19. nedjelju Kroz godinu:
U kruhu na oltar stavljamo našu svakodnevnicu, sve što nas svakodnevno satire i uništava, mnoga zrna koja u nama leže bez međusobna odnosa, toliko toga što nas iznutra često razdire, svoj trud i svoj rad. Kruh je slika naše životne povijesti. Oblikovan je iz zrnja koje je raslo na klasu, na kiši i suncu, na vjetru i nevremenu. Tako mi u kruhu na oltar stavljamo sebe sa svime onim što je u nama raslo, i sa svime što nije postalo onakvo kako bismo mi jako željeli. Mi se više ne vrtimo oko ranjenosti naše životne povijesti, ali niti ne bježimo od njih. Mi ih u kruhu stavljamo pred Boga. On će poslati svoga Svetog Duha i nad naš život i nad njim reći: Ovo je moje tijelo . Sve što stavljamo pred Boga, on će u euharistiji pretvoriti u tijelo svoga sina.
U kaležu pred Boga donosimo ne samo vino, nego i sve trpljenje i sve radosti svijeta. Kalež je znak čovjekovih tjeskoba, ali i naše čežnje za ekstazom, za ljubavlju koja nas očarava, koja podiže naše tijelo i našu dušu. Mi u kaležu uzimamo u ruke svoj život sa svime što se u nama nakupilo, bol i čežnju, trpljenje i radost, i podižemo to da svi vide. Sve je u tom našem kaležu vrijedno da se stavi na područje Božje. I sve se može pretvoriti u Isusovu krv, u očovječenu ljubav koja želi prožeti sve u nama. U jednome snu postalo mi je jasno da se u darovima kruha i vina preobrazuje čitav naš život. Sanjao sam da sam slavio svetu misu zajedno s našim opatom. Vršili smo svoje vlastite obrede. Na prikazanju smo držali svoje satove nad darovima kruha i vina, da se probrazi užurbano vrijeme. Naš rad, naše vrijeme, naš nemir, naši problemi, naša razdrtost, naše brige, sve je stavljeno na oltar i preobraženo Božjim Duhom, koji je zazvan nad darove.
(Anselm Grün, Euharistija)
Post je objavljen 11.08.2006. u 14:46 sati.