...U SVAKOME RATU,MORAS IZABRATI STRANU.RAT I JESTE OPAKA,POGANA I PROKLETA RABOTA MOZDA PONAJPRIJE STOGA STO SVE LJUDE SABIJA U DVIJE SKUPINE.U MIRU,SVI MI SE,PRIRODNO,
DIJELIMO U STOTINE TABORA.SVEKOLIKU TU LJUDSKU RAZNOVRSNOST,RAT NAJEDNOM SVEDE DO PROSTOTE AMEBE.PREOSTAJE TEK"ZA"I"PROTIV".KOJI OSTAJU IZMEDJU,TI SU-PIZDE.
Preda mnom su bila dva puta:jedan je vodio do kokarde i noza Pavla Djurisica,a drugi do mastionice i pera Marka Miljanova.
Djurisic je,o Bozicu 1943.godine,kao vuk upao u Bihor da popljacka i popali Muslimane,nabere se njihovih glava,nasiluje se njihovih"bula",a uzgred poveo i pjevaca koji ce u stihovima da ovjekovjeci njegove viteske podvige:
MJESTO GLAVI I BADNJAKA-
GORE GLAVE OD TURAKA!
Da krenem Djurisicevim"sentom",takvo stogod zabranio mi je,kako sam obrazlozio javno,moj pokojni otac Velimir.Jer na osnovu prica o uzitku sa kojim bi smakao kakvog trbuljatog bradojla,ili kakvu zutu gnjidu okicenu kolekcijom kama,zakljucio sam da Velimir nije imao pretjerano visoko misljenje o cetnicima.Stoga sam prepustio Maksimovicu i Ostojicu da produze Djurisicevom prtinom:Pavle je ritualno spaljivao muslimanske glave,a Vojislav i Velibor,tim istim glavama,u skladu sa sportskim duhom modernog vremena,igrali su mali nogomet...
Post je objavljen 11.08.2006. u 14:18 sati.