osjećam pritisak pod rebrima... kao da mi srce s plućima i još pokojim organom jednostavno hoće van.... jedno vrijeme sam bio uvjeren da je problem u tlaku zraka, ali ipak nije... traje već danima, a iz dana u dan se tlak zraka mijenja s vremenom... pas mater....
bit će da je problem u meni...
sve više i više sam uvjeren da me pucaju napadi tjeskobe. previše frustracija oko mene i glede mene koje suptilno i spontano zadržavam u sebi, ipak do određene granice pazim što će selo pričati, jebiga, kao da dovoljno nisam deklasiran i guran u stranu.... ono, uvijek u svemu na nekoj margini... dobro, u nekim stvarima je to moj osobni izbor, i glede tog se ne žalim... ali ne glede svega,
nikako ne glede svega.... pretjerana osama može uništiti čovjeka...
Post je objavljen 11.08.2006. u 14:06 sati.