Marketing
Vremena se mijenjaju. Pomiču se i granice tolerancije.
Ono što je bilo za naše pretke naučna fantastika, za nas
je danas najnormalnija stvar. Sjećam se još danas,
veoma živo Enterprise-a, i Mr.Spocka, i svih onih čuda
tehnike, a koje su danas najnormalnija, i najobičnija stvar.
Uzmimo samo mobitel. Kad sam bio klinac i gledao tada
nisam ni imao telefon u kući. Malo tko ga je imao.
I čudili bi se mi klinci kako oni razgovaraju, a nemaju ni žicu..?
Pa bi onda uzeli kakve tanke žice, dvije stare konzerve,
i razgovarali kao telefonom svaki sa svoje strane dvorišta,
sakriveni iza ugla kuće, da ne bi netko ''špijunirao'' naše razgovore.
Baš smo se znali igrati. I znali smo si sami izrađivati igračke.
Luk i strijele, od lijeske obavezno, pračke, pucalice od bazge…
i još oho-ho toga. Ali sami.
Danas djeca ne znaju ništa. Nisu ona kriva. Mi smo, roditelji krivi.
Sve im dajemo, na dlanu, a sve po paroli, ako smo se mi
mučili ne moraju oni. Krivo, ili barem djelomično krivo.
Znam o čemu govorim. Imam dvoje odrasle djece, i za koju
godinu nadam se da ću biti i djed, i da ću opet imati prilike
uživati u malenoj djeci i njihovom odrastanju.
Nadam se da ću neke stvari drugačije napraviti, i da ih
neću previše razmaziti. Nadam se.
Nisam staro čangrizalo, i ne prigovaram mladima, ali mi je
žao što je nestalo onog osjećaja poštovanja prema starijima,
prema njihovim godinama, prema iskustvu.
Znam da nema mladenačkog poleta i pozitivne mladenačke
energije i inata, mnogo toga se ne bi danas napravilo,
ali žao mi je svih onih trudnica, djedova , baka, invalida,
koji stoje u tramvajima, u redovima u pošti, banci…
Puno puta sam čuo kad mladež govori…pa kaj su baš
morali sad ići na plac? Sad kad mi moramo u školu.
Oni su u penziji, imaju cijeli dan na raspolaganju, ali moraju
baš kad mi idemo u školu. Oni to namjerno rade.
Možda netko i radi namjerno, ali 99% ne radi.
Oni su naručeni kod doktora, i moraju ići. Ne mogu birati.
Oni bi otišli u kupovinu na plac dok se njihova unučad
još ne probudi, da im naprave nešto svježe za doručak ili
ručak, dok još nije sunce prejako, jer poslije nije dobro izlaziti.
Tako javljaju u prognozama…i bioprognozama.
Zar ne vidimo da sve to oni rade za nas. Da ne bi imali mi s njima
brige, i da se osjećaju korisnim članovima obitelji i društva, a ne
kao stare i odbačene košulje kojima će netko danas-sutra obrisati cipele,
još jedan put prije nego je baci u smeće.
Nadam se da vas nisam previše ugnjavio ovim postom,
pa vas zato pozivam da pogledate ove ribe i još poprilično toga u
lijepom izvještaju naše drage Švabice.
Pogledajte svakako, HAJDEMO NA JEZERO
i B i s t r o vam bilo…
Post je objavljen 11.08.2006. u 12:53 sati.