Imam krasan običaj, kao i dobra većina vas, sigurno, čitati na wc-u. Deklaracije s kremica, gelova za tuširanje i dezića sam već davno naučila napamet tako da sad uzimam popularnu literaturu sa sobom u te sjetne trenutke olakšanja kad želim biti sama sa sobom i pjevom ptica izvana. Jutros sam baš čitala tekst kolege Ribafisha o brazilskim jajima u Playboyu. Preporučam. ![]()
Dobro, taj se Cajtšrift iliti Zeitschrift ak baš hoćete pravi nazi language, ne može uzeti kao ogledni primjerak s obzirom da je namijenjen muškoj populaciji. Ono što me naročito iritira su časopisi namijenjeni ženama. Ljudi moji, koji je to brainwashing..
Uzmimo za primjer famoznu Gloriju:
Taj časopis je prošao sve faze tiska, od jeftinog novinskog papira, čak lošijeg od onog na kojem se nekad pred 20 g tiskao Večernjak, do današnjeg fancy-šmensi izgleda. Ono od čega oni ne odustaju su ljubići u sredini. Helloooo, ko to još danas čita? I ne samo to, unutra ćete naći pričice sa Zagrebačke špičice, usnimit će donedavno trudnu glumicu kako šeta sina egzotičnog imena ili kćer tajkuna kako pije sok i razvući to preko cijele strane, ili friško rastavljenog glumca kako svojoj novoj djevojci kupuje ljubičice i od njega će pokušati napraviti novog Seana Conneryja pred kojim koljena klecaju svemu što ženskim rodom sebe naziva..Onda će naći neku zvjezdicu u usponu (na granici anoreksije) ili neku koja je friško napumpala sise pa sad nema za jest i odvesti je na ručak u neki restoran kojem neophodno treba reklama u novinama, usput će nabaciti i recept jela koje je dotična jela i vi ćete kao trebat bit happy što si možete skuhati isto to. Jedino što vam fali taj egzotični začin po kojeg ćete morati u Mesničku u onaj dučan sa svim živim začinima. I Gloria, i Grazia i Story i slični časopisi imaju jednu, po meni neoprostivu manu, a to je da veličaju sponzoruše, bilo muške, bilo ženske, iako ženske prevladavaju..“Uspješne“ manekenke ili one hit wonder pjevačice koje su se zbog ljubavi prema svom dečku punom para, neovisno kojim sportom ili biznisom se bavi, odrekle prostitucije po Milanu i izašle na 3 reklame, odmah se slave kao božice ovdje..One utjelovljuju stil, one otvaraju beauty salone, one postaju samozvane stilistice, one se druže s elitom po jahtama, one otvaraju vrata svojih domova i daju da im slikaju uglavnom skorojevićki namještene spavaće sobe..Lako je tuđim k… po koprivama mlatit, rekli bi u narodu. Ne bih željela biti krivo shvaćena, ali to su po meni žene bez ambicija da bilo što učine same za sebe, da porade na svom obrazovanju i karijeri..Meni karijera ili vlastita nadgradnja, ako hoćete, ne znači biti doma s djecom, dadiljom i kuharicom dok dragi ganja lopte i bjesomučno trošit njegove pare i razbijat skupe aute. Da sam ikada gledala na pare kod frajera, danas bi i ja vjerojatno imala svoj butik, bjuti centar ili čevaparu. (namjerno napisano po Vuku). Ne bi se zajebavala s 2 kredita na grbači i glavna preokupacija bi mi bila kako ubiti popodne i koju boju laka za nokte ću staviti dok mi teta Barica riba štednjak za 35 kn/h.
U slučaju da ih dotični gos'n sponzor ostavi, one će naricat po istim tim časopisima kako su zbog njega zapostavile svoju karijeru i slično. Možda će ih i dati na sud, da cijela stvar oko prekida dobije još teatralniji epilog. Znate svi na koje mislim..
Na stranicama iza posjete anoreksičarke restaću, naći ćete novu dijetu i preporuke anticelulitnih, antistrijnih i krema za podizanje opuštenih sisa. Pročitat ćete kako je još jedna voditeljica ovisnica o cipelama i da ih ima 200 komada (e, taj mi fetiš nikad neće biti jasan) i na kraju cijele priče, naći ćete savjetnik za izgubljene u prostoru i vremenu, ljude sa stvarnim problemima, ali i za te probleme, pročitat ćete utješnu riječ zamotanu u ružičasti celofan koji ćete ionako baciti do iduće runde vodiča za sponzoruše..
Post je objavljen 11.08.2006. u 12:16 sati.