Pregled posta

Djevojka sa Dubravkinog puta: Poslovni ručak zagrebačkog fakina

Ne tako davno na meniju tipičnog zagrebačkog poslovnog ručka uglavnom su bili domaći, da ne velim lokalni specijaliteti. Ručak bi započinjao domaćom juhicom: pilećom, telećom, goveđom, sa gljivama ili ajngemahtesom, nastavljao bi se glavnim jelom: punjeni teleći odrezak sa rizi-bizi, patka sa mlincima, srnetina na grofovski ili pisana pečenica. Ručak se završavao zagrebačkim kremšnitama sa čokoladom, zagorskim štruklama, bučnicom sa sirom ili štrudlom od višanja.

Da objasnim. Za one koji su možda čuli ali ne znaju što je, ajngemahtes ili književno ujušak. To je juha od pilećih iznutrica i korjenastog povrća u koju se ukuhavaju žličnjaci odnosno, knedle ili noklice, kako vam je draže. Patka je slatka, a nadjene li se filom od kruha, jaja, šunke, jetrica, špeka te raznoraznih začina i uz nju skuhaju ili zapeku mlinci u soku što ga patkica pušta kod pečenja, kombinacija je to kojoj naprosto ne možete odoljeti. Visoka divljač oduvijek budi osobito poštovanje, kako zbog ljepote koju sama po sebi ima, tako i zbog velike vještine potrebne da se ona uhvati. Raskošne lovačke sobe i jela od divljači stvar su prestiža i svjedoče o velikom značenju lova kao takvog. Lova na divljač sa četiri, ali i lova na divljač sa dvije noge, kod god to, gdjegod i u bilo kakvom vremenu i možda prenesenom značenju to shvatili. Kuhinja sa dodatkom malo finog alkoholnog pića uglavnom je profinjena, vrhunska nadasve. Pa je tako pisana pečenica elegantan domaći specijalitet što potiče sa zagorskih plemenitaških stolova više no pogodna za vrhunske gastronomske užitke kojima poseban okus osim šljiva ponekad može dodati i malo šljivovice.



A sad se dragi čitaoče, vratimo se priči kako nas neki drugi užitci na pogrešan put skrenuli ne bi, jer inače odosmo putem štono k Bahku vodi i njegovim gozbama sjajnim, a ne putu ka Kupidonu i njegovim ljubavima bajnim.

Za stolom u restoranu sjedi ih četvero. Na strani banke je Emilija sa svojim Direktorom dok nasuprot sjede Furbi i njegov Klijent. Tema razgovora je kreditiranje poslovnog ulaganja u proširenje proizvodnih kapaciteta za što Klijent od banke traži zajam. No kako novele ove erotskim karakterom štih svoj traže, na ovom mjestu vas neću zamarati stručnim dijelom poslovnog sastanka, pa se usmjeravam ka zabavnijim sadržajima ljudske uljudbe svakodnevne.

Emilija i Direktor u posebnim su odnosima. Vrlo formalno držanje i strog poslovni odnos u slobodno vrijeme ponekad zamjenjuje neuobičajena ljubaznost koja katkad svršava u Emilijinoj spavaćoj sobi, a katkad u hotelu u kom se oni zateknu. Recimo na nekom poslovnom putovanju. A tada sve počinje i traje baš kao i što se svršava. Kao pomoćnicu, Direktor Emiliju često izvodi na poslovne ručkove. I ovaj puta bi tako. Furbi i Emilija sjede jedno nasuprot drugog i kradom se dodiruju ispod stola. Direktorova ruka ponekad završi na Emilijinom butovima, a ponekad mazi njene čipkaste gaćice koje ona u takvim prilikama obično oblači. Emilijina ruka ponekad nehajno zaluta do Direktorovih hlača i pozdravlja njegov ponos otkopčavajući mu šlic na hlačama. I ovog puta je slično, ali ipak je nekako drugačije, jer ... Emilija zabacuje nogama ispod stola i vršcima cipela gađa Furbijevo međunožje koje nalazi se baš točno nasuprot nje.

Kad su razgovori o uvjetima otplate kredita i visini kamata bili pri kraju zazvoni mobitel. Furbi izvadi mobitel i pogleda tko ga je zvao. Zatim se ispriča i izađe van na terasu ostavljajući društvo na trenutak nasamo. Dok razgovara na ramenu osjeti Emilijinu ruku. Pogleda Emiliju, ali i dalje nastavlja razgovor. Kad razgovor bi gotov Emilija još uvijek stoji uz njega. Puši cigaretu i gleda s terase prema Tuškancu virkajući dječje igralište štono nalazi se uz restoran na početku Dubravkinog puta.
„Jesu li se dogovorili i je li direktor odobrio zajam?“ Furbi pita Emiliju.
„Sve je u redu i sve je kako je dogovoreno.“ uzvraća Emilija.
„Idemo li onda unutra do njih?“ Furbi upitno pogleda Emiliju.
„Ne, ja ću otići u toalet, a ti ćeš mi se pridružiti.“ namiguje Emilija.
„Emanuelle i scena u avionu?“ našali se Furbi.
„Otkrij to sam.“ Emilija se zagonetno nasmije i ode.

Furbi malo pričeka. Potom se zaputi prema ženskom toaletu čija ulazna vrata zakriva paravan, pa se ne vidi tko u njega ulazi i tko iz njega izlazi. Furbi ulazile. Emilija je već odložila torbicu i skinula bluzu. Furbi prilazi vratima i zaključava ih iznutra.
„Da nas netko ne bi smetao.“ namigne.



Polako mu je gurala jezik u usta i mazila mu međunožje. Otkopča mu hlače koje spuznu na pod. Zatim zadigne suknju i pripi se uza zid podbočivši se na umivaonik. Pogled na mačkicu koja pohlepno zijeva sred njenog međunožja učas mu digne ponos.
„Kad je prije stigla skinuti gaćice?“ pomisli Furbi i strasno je prigrli.

Emilija je uzdisala osjećajući u sebi njegov tvrdi organ. Organ je ulazio i izlazio. Njegove ruke mazile su joj grudi. Stiskale su ih čas čvrsto i podatno a čas meko i umiljato. U glavi joj je zvonilo, bubnjalo. Tutnjalo. Nutra, van, nutra, van. Jedan, dva, jedan, dva. Ritam je pojačavao tempo dok se utroba grčila i gorila u plamenu tog strasnog čina. Din, don, din, don. Hopa, cupa, hopa, cupa. Emilija je osjećala kako joj naviru poznati osjećaji dok njen se brod ljulja na valovima koje sa sobom donosi plima.



Plima je dolazila. Plima je nadirala. Odozdo i širila se prema gore. U glavi je tutnjalo. Ništa više joj nije bilo važno. Ništa više nije postojalo. Za nju. Samo zadovoljstvo koje stapa se sa svemirom, sjedinjuje sa Bogom. I onda, osjeti kako joj njegovi sokovi ispiru utrobu i nezaustavljivo nadiru preko pješčanog žala satkanog od fine čipke. Osjeti sve i glasnim uzdahom jednostavno svrši.

Za stol su se vratili odvojeno, baš kao što su i otišli. A tamo Direktor i Klijent pričaju viceve, obojica pušeći debele cigare.

Pita roda drugu rodu: 'Kamo letiš?'
'Danas ću obradovati jedan par koji već dulje vrijeme pokušava imati djecu.' odgovori prva i zapita drugu: 'A ti?'
'Ja idem u samostan kod časnih. Nikad im ništa ne donesem, ali ih isprepadam do bola!'

Nakon što su se razišli, službeni automobil odveze Direktora i Emiliju natrag u Banku. Klijent i Furbi sjednu svaki u svoj auto i odu prethodno se dogovorivši da se sutra čuju kako bi sa svoje strane realizirali detalje dogovorenog posla.





(nastavlja se)




Post je objavljen 11.08.2006. u 00:07 sati.