Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mental

Marketing

naglavačke

On stoji sam negdje na trgu i pita se kojeg vraga je napravio krivo. Znao je da je napravio nešto krivo jer ga je draga nazvala ranije i rekla da se moraju naći jer moraju razgovarati. Ne zna što mu je više bilo čudno, to što ju je i dalje u sebi zvao «draga» ili o tome zašto mu draga ne govori da se trebaju naći da prekinu, jer «moramo razgovarati» znači isto. O čemu pobogu? Nećemo razgovarati om manaž a tva, nećemo razgovarati o Alanis Morissette. Razgovarat ćemo o «nama», i kao «nama» ne mislim na šoping centar. «nama» je sve što reprezentira sve razgovore koje je on htio izbjeći pod svaku cijenu. «nama» ga je podsjetila na Varaždinsku «vamu» i kako je ko mali želio znati zašto Varaždin daje nama a Zagreb samu uzima sebi. I dalje mu nije bilo jasno. Sjetio se svoje početne ljubavne konverzacije sa dragom i onog dogovora da si sve moraju reći – nema tajni. Tada je naučio da su tajne zato da se izbjegne istina, a to samo funkcionira ako je u pitanju tajna, što još maskira laž u obliku misteriozne informacije koju ja znam a ti ne, he he he. Imao je listu svega što joj nije htio reći, dakle listu tajni, no ubrzo ju je zapalio u strahu da će je netko vidjeti – te vidjeti koliko ju je puta prevario. Naime, on ne vara, bar ne po njegovom moralnom nsmatranju. Imao je pravila što smije raditi dok to ne postane varanje. Lista je prvo sadržavala prava na:

Gledanje.
Masturbacija misleći na druge.
Masturbacija misleći na njene prijateljice.

Ubrzo, doduše, pnjegove potrebe su prešle njegove anticipacije.

Šarmantni flert.
Doipisivanje.
Kave.

I tako da dana današnjeg, kada je sve bilo dopušteno osim penetracije i ljubljenja, i Jullia Roberts u Zgodnoj Ženi, ili bolje, njena prijateljica, su mu dale izgovor – poljubac je najvažniji, ako ne ljubiš sve ok. Takvu je filozofiju imao kada je izbjegavao ljubiti djevojke zbog straha da će ga zaraziti gnojnom anginom. Imao je nalošije upade u povjesti, najlošije u obliku Eastwooda u prljavom heriju. Klint se barem osjećao sretnim. «ja, na drugu ruku, sam znao da su mi svi upadi loši, ali ako su prošli onda ona zaslužuje pasti na njih, jer je glupa». Tada je negdje, kada draga nije pala na njegove upade, shvatio da je vrijeme da se povuće sa Cassanovinog puta i uđe u vezu. I nije varao. Nikad nije poljubio ikoga. Št oje više nego što ona može reći za sebe! Koliko on zna, možda ga upravo zato zove na razgovor. Da rasprave o njenom nobom dečku i kako li je samo dobro biti sa njime. Znao je kako taj razgovor ide, čuo je od djevojke koju je on nagovorio da prekine sa svojim tako da on može za par mjeseci sa njom – jer veze dođu na isto ovak i onak. Nakon takvih razgovora seks jako dobro pali, jer ako si ju nagovorio na prekid pitaj boga što ju još možeš nagovoriti. Naravno da im nikada nije govorio da zna da će prekinuti sa njima jedan dan i da ga to ne smeta, to ubija vezu prije nego što se ona sama ubije. A veza, to je kamikaza. Samoubojica. Mrzio je vezu za sve ono što on nije, uračunljiv i točan – svaki put veza ode kvragu. Jedina dobra stvar u tome je to što je već naučio kako najbolje prekinuti, što je najbolje reći a što je najbolje ne reći. Imao je prakse u prekidu više nego u započinjanju, budući da je vez bila puna lakša. Za početak veze moraš poduzeti sve to što kasnije moraš uništiti, i kada već imaš sve što želiš, destrukcija je najlakša. Bio je relacijska skinjara. Tuko se sa svim osjećajima koju si bili iskreniji od njega. Ali ovaj put je drugačije. Ovaj put je on bio žrtva. I pitanje, želi li on prekid? Je li veza otišla kvragu? Nije, ne koliko on zna. On nije još primjetio ništa loše. Osim ovoga. Osim «nas». I možda želi prekid, možda je ovo u biti jako dobro za njega, samo treba doći tamo i šutjeti i pustiti njoj sav posao, i neće se osjećati nimalo loše nakon toga, nikakve grižnje savjesti. Čak štoviše, imati će savršen izgovor za neku ševu, ono, nazove frendicu i veli joj da treba rame, ruku, sisu za plakanje. Nakon toga nekakvu pivu sa dečkima, i nebu nijednu platil jer svi znaju da će shrvan od duševne boli. Prekid, štoviše, nije tako loša stvar. Kad bi samo njegove bivše znale cjeniti kakve im je usluge napravio kada je prekinuo sa njima. Roditelji bi mu uplatili za vozački da ga izvuku iz depresije. Na faksu bi možda čak i nagovorio profesoricu za neku bolju ocjenu, ili možda za rame ruku sisu za plakanje, nikad se ne zna. Frend mu je rekao da je hidati sa profesoricom najbolje jer je ševa super, ne moraš je vodit van da vas nitko ne vidi i prekid je krajnje primitivan, prasnu se zadnji put i od tada nadalje ima bolje ocjene. Isto je vrijedilo za udate djevojke. Bile su zrele, iskusne žene, i nisu imale nikakvu manu osim toga da nisi mogo prespava i čekat da ti ujutro napravi kavu. Muški koju bježe iz kreveta poslje su totalni kreteni. Relacije sa djevojkama su najjednostavnije kada ne mogu funkcionirati. To je naučio kada je dirao prvu lezbijku. Jeste, teško ju je bilo napaliti ali kada jesi ona te zove Dragana i stenje ko luda dok te troši ko kredit na mobitelu kada dogovaraš muforonjenje. Nakon toga joj je žao i objasni ti da je nemoguće i ostavite sa kitom u ruci ako ne svršiš prije nje. Zbario je i Draganu nakon toga. Bariti strankinju je najbolje, ali apsolutno najbolje, ne moraš se ni trudit govoriti prave stvari, i jedino što trebaš je malo mašte kada ti ona govori svakojake gluposti dok di gledaš u njene periferije i zamišljaš kakve sve gadosti ti govori. Ne moraš joj ni reći da mu je «ovaj put bio najbolji» na kraju. Takve bi veze trebale biti, nemoguće. Pa valjda to i jesu, previše rada za premalo profita, ili kako su mu prije rekli neki Primjenjenahipiji – previše govora premalo seksa. To je za njega tada bila glupost, ali sada shvaća. Jer što joj možeš reći kada ležite tamo orgazmićni? Volim te? Primiti je za ruku? Ljubav nije ono što on želi. Barem ne za sada, kada bude htjeo, naći će načina, kao i uvijek. Mora da hoće. Mora.







Post je objavljen 10.08.2006. u 23:46 sati.