Evo, za početak ću reći da se stanje malo popravilo. Nije mi više onako dosadno. Viđam se s frendicama. Po danu gledamo tv i glupiramo se, a navečer idemo na mjesno igralište. Tamo su donedavno bile utakmice i bilo mi je baš super. Često se vozamo na biciklima ili rolama. Bila sam i na moru i dobro mi je bilo. A što se moje naj frendice tiče, još je uvijek s onim svojim dečkom, nedavno su bili zajedno mjesec dana, a ona to smatra kao da su zajedno cijelu vječnost. No što mogu, dobra je ona, kad bolje pogledam to joj je jedina mana. Kad prekine s njim, nadam se da će opet biti ona stara i da se neće zakačit za nekog drugog. Sutra moram na rođendan od nekog frenda, no ne znam hoću li ići, jer mi se stvarno ne ide. Ma vidjet ću… I ljeto se, nažalost, polako, ali sigurno bliži kraju…šmrc, šmrc… iako ljeto zna biti tako dosadno, nikako ne može biti dosadno, kao tmurna, kišovita jesen, s kojom iščeznu posljednje zrake sunca, nebo prekriju dosadni, tmurni oblaci, a s noćnog neba nestane sjajni, zvjezdani plašt… pa zar to nije tužno? A s jeseni dolazi i škola i to je film koji ne želim ponovno gledati, a osuđena sam na njega… ali ima tu i jedna dobra stvar, početkom jeseni, počinje i moj trening, nakon ljetne stanke. Sad imam zeleni pojas i treninzi će biti znatno zanimljiviji nego prije i ići ćemo na natjecanja, koja sam tako dugo iščekivala. A pred kraj nove školske godine idem na maturalac. Iako je to još prilično daleko, ja sam se već počela radovati i brojiti dane, iako još i ne znam točan datum, no znam da će bit negdje u petom mjesecu. Ja stvarno ne znam što više pisati, pa eto veeeeliki pozdrav!
Post je objavljen 10.08.2006. u 23:25 sati.