,lovelifepain.blog.hr" />

Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lovelifepain

Marketing

I just wanna smile again....and I will !!!! smijeh

Ojla ljudi moji..evo mene napokon....zaista me dugo nije bilo ha?....e hvala vam zaista na svim ovim komentarima..NAJBOLJI STEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!....e sad...da ja vama javim novosti hehe..ma necu vas gnjavit previse......uglavnom...ja i very smo popravile stvar sa nasom izgubljenom tj. vracenom prijateljicom...e pa bilo je tu svega i svacega...nakon nekoliko poslanih mailova (mi njoj i ona nama) rjesile smo stvar..tj. rekli smo joj sve sto nam smeta..tj. rekle smo joj da se promjenila....i ona je priznala krvinju..rekla je da zna da je pogrijesila i da neka joj oprostimo...i mislim da je zasluzila da joj damo jos jednu priliku..jer znate..ipak je to i billo neko prijateljstvo i iako smo mi pomogle njoj vise nego ona nama, mi nju iak jako volimo....cak sam i plakala zbog nje isto kao i very...i shavtile smo koliko ju volimo i koliko nam znaci....mogu vam reci da se ponovno sve tri super zabavljamo i da se ona zbilja trudi...vidi se promjena..stvarno da..i ja to cjenim..no ipak malo pazim..jer ipak ne zelim opet prozivljavat sve to ako se ponovno desi nesto takvo....ali ja mislim da ce ovaj put biti sve supeer i da cemo biti prave prijateljice...akuzile smo i da se zapravo ni nismo poznavale kako treba pa smo si i dale priliku da se i bolje upoznamo....krenule smo ispocetka...i sada je sve supeeeeeeeer.......ALI....ja tj. mi (ja i very) ocito nemamo srece sa prijateljima.....odnosno prijateljicama....e pa doslo je do sukoba sa jos jednom prijateljicom...jojojjj....tomu nikad kraja...ocito..uglavnom nesto smo se poprckale (usput te nase svadje traju jos od vrtica..) i pomirile kasnije...ali meni je nekako zao zbog toga..jer osjecam da nije kao sto je billo..ali to nije kao ovaj slucaj prije..te nase svaše traju jos od malih nogu i nikako da se napokon pomirimo..ali ne znamn..pocelo mi je sve to ici na zivce...inace ja sam smirena kad se radi o svadama i uvijek lijepo razgovaram sa osobom s kojom sam u svaši..nemam naviku vikat i derati se..to kod mene ide nekako mirnim putem.hehhe..kako god to zvucalo..hehe....ali ovaj put ja sam se pocela derat..jojjj..zivci su mi pukli..jer inace ja imam puno strpljenja ali akd puknem nisam bas ugodna..hehe...ne trebate me se bojat..hehe..sala mala.....ali ozbiljno ovaj put sam bas ono PUUKLAAAAAA.......jer ne volim kad me ljudi optuzuju za nesto sto nisam napravila i to jos posalju poruku neku optuzujucu i uvrijedljivu i jos ispadaju ljubomorini, posesivni....e to je ona napravila....a joj..ne zelim vise zamarat i sebe i vas sa svim tim..dosta mi je vise svega.....mrzim svaše....ali nikako na zelenu granu sa svim tim..a jojjjj.............................................................................
to je sve sta se tice prijateljstva.......u zadnje vrijeme ja sam totalno tuzna, napeta....ne znam ni ja.....ne mogu se vise smijati kao nekad..ima nekoliko razloga.....jedan je glavni ali ga raše necu spominjat.....ali ima u meni tolikih osjecaja koje ni ne znam opisat..bojim se tih osjecaja...sva sam zbunjena..ne znam sto da radim....stalno placem...i ne mogu se rjesit tih suza, boli.....te suze uvijek su jace od mene...uvijek su jace od sve moje srece.....sretnom se osjcem samo kad sam sa very...samo ona me moze nasmijati ali ono stvarno nasmijati da se smijem svim srcem...i kad sam s njom osjecam se slobodno....toliko slobodno da je to nevjerovatno..ali kad se rastajemo ja se opet vracam u ona moja 4 zida boli....opet se vracam u svoju sobu i tuzna sam....placem...ili pak buljim u prazno i ne razmisljam o nicemu...ja samo zelim opet biti sretna..zelim se opet smijati i glupirati kao nekada...kao onda kad sam billa sretna....zasto toga vise nema????......zasto sam ostala sama???? izgubila sma se...izgubila sam put natrag...ne znam se vratiti natrag svom zivotu..zelim zivjeti..zelim se smijati..zelim samo opet biti ona stara uvijek nasmijana vale....zelim biti ona... zelim biti ta vale...nedostaje mi ta vale..svima nedostaje..jer znam da moji prijatelji znaju da sam se izgubila..tj. nesto im je cudno kod mene..prije sam se uvijek smijala...zabavljala se....i mateo zajedno samnom ali sad me svaki dan samo pita:" vale sta ti je?? nemoj biti tuzna"....i tad mi doše da placem..jer vidim da mu je stalo do mene tj. da je primjetio da mi nije dobro....i tad se samo zelim vratiti u moj stari zivot...zelim opeet izvašat gluposti...i smijati se adrijaninim ispadima...smijati se paolovim salama i tonijevim facama....ja samo to zelim....dosta mi je suza...dosta mi je tolike boli koju osjecam na srcu i dusi......zelim to izbaciti iz sebe..zelim da bol nestane....iako bol klizi niz moje lice, nikako da nestane...uvijek je prisutna..i to osjecaju svi pa cak i moji roditelji..stalno me pitaju sta mi je a ja kazem da je sve ok,a samo zelim ici u sobu istog trenutka i plakati....a da me netko tada pita zasto placem..rekla bih:"dobro pitanje! ne znam ni sama.." jer istina je da postoji jedan razlog zasto mi je tako ali nije svaki put to..ne placem svaki put radi toga....ne znam....sve mi se nakupi....i taj razlog i svi ovi drugi osjecaji koje ni ne znam opisati......sva sam tako zbunjena...i mislim da ce mi trebati vremena da se vratim na staro...pa cemo vidjet vrijedi li ona: VRIJEME LIJECI SVE! ...e pa ja vjerujem da da.....ali ipak neke rane tesko zacjeljuju.........
......i tako vam se ja osjecam zadnjih par mjeseci..a zadnjih par dana billo mi je najgore..ali ipak sve u svemu danas sam ipak nekako sretna..ne znam zbog cega..hehhe....mozda se ipak sve polako vraca u normalu....danas mi je billo lijepo..cjeli dan provela sam na moru..suncajuci se, plivajuci.....ma uzivala sam....inace ja obozavam more ali ne samo zbog toga sto to znaci ljeto, zabava, kupanje...nego ja obozavam gledati more...danas je billo savrseno..voda tako mirna bez ijednog vala,tako prozirna, tako carobna i romanticna..heheh..vidi se da sam i ja romanticna zar ne?hehe..jesam jesam....ne previse ali jesam...hehe...tako sam uzivala plivajuci i suncajuci se gledajuci plavoo nebo i oblake.....ma billo je savrseno....smjestila sam se na neku lijepu stijenu i promatrala more.....jako volim more.....i plavu boju.....i danas sam se prilicno smijala.bezveze ali jesam..hehhehe....bio je sa nama na moru moj mali pas lux....stalno je plivao, zabavljao se...e da..tako je lagan zivot psa...a tako je tezak nas........................................................................
i tako je to ljudi moji........budite mi sretni vi kad ne mogu ja......ali pokusavam....i uspijet cu..hehehe......volim vas sveee jakooo jakoooo puuunoooo...kisssssssssssssss cerekkisswave

Post je objavljen 10.08.2006. u 23:07 sati.