Marketing
PETROSJAN – SPASKI
Na koncu, ipak, zaustavimo se na nekim stvaralačkim momentima meča između Petrosjana i Spaskog koji je održan kao revanš meč 1969. godine. U ovom meču filigranskoj strategiji Petrosjana suprotstavljene su vrlo suptilne taktičke zamisli Borisa Spaskog. Istovremeno, borbeni sportski napor Spaskog sukobljavao se s lukavom, izvana prikrivenom aktivnošću Tigrana Petrosjana.
Dvije trećine meča, glavna strateška linija borbe bila je u prijelazu iz obrane u protunapad. Odrazom toga javlja se okolnost da je tijekom većeg dijela meča prednost bila gotovo redovito na strani crne boje. A ipak, statistika otvaranja govori nepokolebljivo u prilog bijelog. U konačnici, rezultat uspjeha Spaskog određen je pobjedama bijelim figurama u 17., 19. i 21. partiji. Pobjedom u 20. i Petrosjan je uspio rehabilitirati svoju dugo vremena neuspješnu igru bijelim figurama.
Unatoč tomu, strategija prijelaza iz obrane u napad zaslužuje uporno izučavanje. Misli se da je na posljednje partije utjecao umor i nervna napregnutost partnera (prije svega Petrosjana ). Naime, u tome se vidi razlog slabije igre u obrani. Steinitz je nekada iznio tezu da obrana zahtijeva manje sredstava od napada, odvajajući se od psihologije šaha ta teza je matematičkom pouzdanošću točna. No, u praksi je napadati znatno zanimljivije, a to znači i psihološki lakše nego braniti se, jer se obrana često stvara na pronalaženju jednostavnih putova koje je teško pronaći.
Posljednje dobivene partije meča to tako rječito potvrđuju. Umor partnera posve je shvatljiv ako se misli na to da je napregnutost sukoba bila neobično jaka. U fazi otvorenja prevladale su klasične konstelacije, ali one nikako nisu ograničavane mogućnostima. Smisao preporoda starih sustava sastojao se prije svega u težnji partnera da prenesu težište borbe u središnjicu gdje se otvarao prostor za praktično stvaranje. Tu je, naime, i počinjala iscrpljujuća i intelektualna borba.
Boris Spaski je pobijedio u ravnopravnoj borbi, ali njegov uspjeh je zaslužen. Srž njegove snage leži u izvanrednoj sposobnosti usmjeravanja tijeka borbe koritom gdje se on osjeća kao „riba u vodi“. Spaski je izuzetno snalažljiv u kombinatornim zapletima. Vrlo je umješan te koristi i najmanju pogodnost pozicije. No, glavno oružje novog šampiona je taktika. Pa ipak, mora se odati poštovanje Tigranu Petrosjanu na njegovoj dubokoj igri, usprkos svih previda i nedaća. On je, jasno dokazao da ostaje jedan od najjačih velemajstora svijeta. Uz Mihaila Botvinnika, on je jedini dugogodišnji prvak u poslijeratnom periodu.
SPASKI GOVORI O MEČU
Spaski je poslije meča dao izjavu: „Trenutno se osjećam jako umornim i želim jedino odmor. Što se pak tiče sreće, ja sam se spremao za osvajanje titule šampiona, ne zato što želim slavu, već kao šahist koji je obvezan prema milijunima ljubitelja šaha i da ovog puta nisam uspio, to ne bi nikako shvatio kao neku osobnu tragediju. Poslije meča s Korčnojem bio sam veoma optimistički raspoložen no, tijekom priprema za revanš meč s Petrosjanom počela me je nagrizati sumnja. Kad su moji sekundanti Bondarevski i Krogijus utvrdili generalni plan priprema, ponovo mi se vratilo samopouzdanje.“
Post je objavljen 10.08.2006. u 22:58 sati.