Marketing
Slavko Brankov-Cigo, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Slavko
prezime: Brankov
nadimak: Crni, Cigo, Crni Jack, Braco
spol: muško
datum rođenja: 19.05.1951 u Varaždinu
datum smrti: 09.08.2006 u Zagrebu
zanimanje: glumac
veza: Lea Slukan (r.1983) (2004-09.08.2006)
2.supruga: Marina Nemet (1984-2004)
kći: Tena Brankov (r.1994)
1.supruga: Jasna Hiršzon
kći: Dunja Brankov etnolog (r.1973)
sestra: Zorica Brankov- (r.1952)
nećakinja: Laura
brat: Radomir Brankov (r.1948)
snaha: Danica Brankov
majka:Nada Brankov (r.1928)
otac: Miloš Brankov ( -1987)
Ekran
10.08.2006 19:12
SLAVKO BRANKOV Popularni glumac, član Gavellina ansambla umro je u 55. godini od metastazirajućeg raka pluća
Zbogom, Crni Jack!
Autor Renata Lacko
Još prije dva tjedna Slavko Brankov, za prijatelje Cigo, a za generacije i generacije tv gledatelja Crni Jack, bio je spreman o planovima za budućnost govoriti za Večernjakov Ekran. Krojio ih je u bolesničkoj postelji pun optimizma i vjere u oporavak nakon operacije raka pluća i posljednje lipanjske kemoterapije. No, znajući da njegova bolest nije tek obična gripa, prije toga sam se ipak konzultirala s njegovim prijateljima i kolegama Zlatkom Vitezom, koji je kao i Brankov Varaždinac, te Žarkom Potočnjakom. Rekli su mi da se solidno osjeća, pa posjetili su ga i sami neki dan, i da bi se Cigo veselio razgovoru.
Samo ga nazovi, dosađuje se! nukao me Žarko. Cigo i ja smo se znali godinama, razgovarali smo puno puta o njegovim kazališnim, filmskim ili radijskim ulogama, a bome smo se, oboje Trešnjevčani, nalazili blizu placa, pokraj Name u "rupi" ili nekom od obližnjih kafića na kavi i "žlabrali" bez veze. Nekako tako zamislili smo i ovaj, na žalost, neostvareni intervju s tim da me zamolio: Čuj, Renatica, nisam baš za izlaske ovih dana pa ak ti ne bi bilo teško navrati k meni sutra oko 11. Znaš adresu!
Načelno smo dogovorili da će ukratko objasniti svim našim čitateljima koji su nas opsjedali pitanjima tipa kamo je nestao Crni Jack što se posljednjih mjeseci zbivalo s njim te što planira od jeseni. Na trenutak je čak zvučao ljutito jer on, oduvijek pun energije, duhovit i zabavan, sad je, eto, prikovan za postelju, a usto su mu propali brojni poslovi. Ne samo kazališni i ne samo televizijski, nego je posljednjih godina redovito mlade i talentirane ljude pripremao i za glumačku akademiju koju je i sam upisao davne 1971. godine i u klasi Božidara Violića pet godina kasnije diplomirao kao stipendist zagrebačke Gavelle. Međutim, sljedećega jutra nazvao me i tihim i gotovo nerazgovijetnim glasom zamolio da odgodimo razgovor. Bum te nazval sutra, preksutra obećao je i, prvi put, nije ispunio obećanje.
Sutradan je završio u bolnici, pao u nesvijest i prekjučer zauvijek zaspao. Iako to neće utješiti njegovu obitelj, kćeri, prijatelje i kolege, pa ni publiku koja ga je voljela gledati bilo na kazališnoj sceni, bilo na ekranu, Slavko Brankov Cigo ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskome glumištu i podulji popis odigranih uloga, okrunjenih i nagradama, na kojem mu mnogi mogu biti zavidni. Premda ga je uloga Crnog Jacka definitivno obilježila, pa su još donedavno trešnjevački klinci za njim izvikivali ulicom "Ide Crni Jack!", Slavko je odigrao gotovo bezbroj uloga u svim hrvatskim kazalištima, od HNK u rodnom Varaždinu do zagrebačke Gavelle kojoj je ostao vjeran tijekom cijele karijere. Lakše je nabrojiti predstave njegova matičnoga kazališta u kojima nije igrao od onih kojima je dao neizbrisiv pečat.
Brankov je bio dugogodišnji i nezaobilazni histrion, pa je baš u Vitezovoj Glumačkoj družini po prvi put obukao i žensku haljinu glumeći Steklu u predstavi "Vesele ženske s Griča". Snimio je 400 radijskih drama, a jedna od posljednjih televizijskih uloga bila mu je u seriji "Vaši i naši", a posljednja filmska, popraćena i kritičarskim pohvalama, u Žarkovićevu filmu "Ajmo, Žuti!".
Za sebe je govorio da ima "tisuće predstava u nogama, a od toga strada kičma". Kralježnica mu je, ipak, do kraja života ostala čvrsta i uspravna i nema ničega čega bi se u svom poslu morao sramiti. Iako nije bio Hamlet zaslužuje da ga se pozdravi Horacijevim riječima: "Laku noć, prinče! Čuvali te anđeli!"
10.08.2006 19:12
SLAVKO BRANKOV Popularni glumac, član Gavellina ansambla umro je u 55. godini od metastazirajućeg raka pluća
Zbogom, Crni Jack!
Autor Renata Lacko
Još prije dva tjedna Slavko Brankov, za prijatelje Cigo, a za generacije i generacije tv gledatelja Crni Jack, bio je spreman o planovima za budućnost govoriti za Večernjakov Ekran. Krojio ih je u bolesničkoj postelji pun optimizma i vjere u oporavak nakon operacije raka pluća i posljednje lipanjske kemoterapije. No, znajući da njegova bolest nije tek obična gripa, prije toga sam se ipak konzultirala s njegovim prijateljima i kolegama Zlatkom Vitezom, koji je kao i Brankov Varaždinac, te Žarkom Potočnjakom. Rekli su mi da se solidno osjeća, pa posjetili su ga i sami neki dan, i da bi se Cigo veselio razgovoru.
Samo ga nazovi, dosađuje se! nukao me Žarko. Cigo i ja smo se znali godinama, razgovarali smo puno puta o njegovim kazališnim, filmskim ili radijskim ulogama, a bome smo se, oboje Trešnjevčani, nalazili blizu placa, pokraj Name u "rupi" ili nekom od obližnjih kafića na kavi i "žlabrali" bez veze. Nekako tako zamislili smo i ovaj, na žalost, neostvareni intervju s tim da me zamolio: Čuj, Renatica, nisam baš za izlaske ovih dana pa ak ti ne bi bilo teško navrati k meni sutra oko 11. Znaš adresu!
Načelno smo dogovorili da će ukratko objasniti svim našim čitateljima koji su nas opsjedali pitanjima tipa kamo je nestao Crni Jack što se posljednjih mjeseci zbivalo s njim te što planira od jeseni. Na trenutak je čak zvučao ljutito jer on, oduvijek pun energije, duhovit i zabavan, sad je, eto, prikovan za postelju, a usto su mu propali brojni poslovi. Ne samo kazališni i ne samo televizijski, nego je posljednjih godina redovito mlade i talentirane ljude pripremao i za glumačku akademiju koju je i sam upisao davne 1971. godine i u klasi Božidara Violića pet godina kasnije diplomirao kao stipendist zagrebačke Gavelle. Međutim, sljedećega jutra nazvao me i tihim i gotovo nerazgovijetnim glasom zamolio da odgodimo razgovor. Bum te nazval sutra, preksutra obećao je i, prvi put, nije ispunio obećanje.
Sutradan je završio u bolnici, pao u nesvijest i prekjučer zauvijek zaspao. Iako to neće utješiti njegovu obitelj, kćeri, prijatelje i kolege, pa ni publiku koja ga je voljela gledati bilo na kazališnoj sceni, bilo na ekranu, Slavko Brankov Cigo ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskome glumištu i podulji popis odigranih uloga, okrunjenih i nagradama, na kojem mu mnogi mogu biti zavidni. Premda ga je uloga Crnog Jacka definitivno obilježila, pa su još donedavno trešnjevački klinci za njim izvikivali ulicom "Ide Crni Jack!", Slavko je odigrao gotovo bezbroj uloga u svim hrvatskim kazalištima, od HNK u rodnom Varaždinu do zagrebačke Gavelle kojoj je ostao vjeran tijekom cijele karijere. Lakše je nabrojiti predstave njegova matičnoga kazališta u kojima nije igrao od onih kojima je dao neizbrisiv pečat.
Brankov je bio dugogodišnji i nezaobilazni histrion, pa je baš u Vitezovoj Glumačkoj družini po prvi put obukao i žensku haljinu glumeći Steklu u predstavi "Vesele ženske s Griča". Snimio je 400 radijskih drama, a jedna od posljednjih televizijskih uloga bila mu je u seriji "Vaši i naši", a posljednja filmska, popraćena i kritičarskim pohvalama, u Žarkovićevu filmu "Ajmo, Žuti!".
Za sebe je govorio da ima "tisuće predstava u nogama, a od toga strada kičma". Kralježnica mu je, ipak, do kraja života ostala čvrsta i uspravna i nema ničega čega bi se u svom poslu morao sramiti. Iako nije bio Hamlet zaslužuje da ga se pozdravi Horacijevim riječima: "Laku noć, prinče! Čuvali te anđeli!"
H. Prnjak, B. Rašeta, A. Kreutz
objavljeno 09.08.2006. 24 sata
Crni džek otišao u legendu: Slavko Brankov 1951.-2006.
Iako su svi znali da je teško bolestan, sve do pretprošle noći u 2.30 postojala je nada jer je Slavko Brankov bio poznati borac i optimist. Nije izdržao. Ostala je legenda o Crnom Džeku, 250 uloga u kazalištu i na filmu, 400 radijskih drama...- Službeno priznajem da sam bolestan, ali privatno - ne, kazao je u sebi svojstvenom stilu Slavko Brankov jedva četiri mjeseca prije smrti. Uostalom, uvijek energični Brankov (rođen u Varaždinu 19. svibnja 1951.) nije imao vremena za bolovanje: intenzivnu kazališnu karijeru počeo je na daskama Gavelle punih pet godina prije nego što je 1976. diplomirao glumu na zagrebačkom ADU. Imao je više od 250 uloga, od toga preko dvadeset glavnih, što u kazalištu, što na filmu. Glumio je i u čak 400 radijskih drama. Široj publici ipak je najpoznatiji po ulozi Crnog Džeka u popularnim "Smogovcima". Kazališni znalci pamtit će i njegovu interpretaciju Čaruge u istoimenoj drami Ivana Kušana. Glumio je i u filmovima "Vrijeme za...", "Gospa", "Transatlantik", "Ajmo žuti", a pojavljivao se i u brojnim TV serijama. U uvijek rado gledane "Smogovce", prema vlastitom priznanju, upao je slučajno. Redatelj Milivoj Puhlovski konzultirao je Brankova radi pronalaženja glumca za ulogu Nosonje.
- Ja sam se sjetio Đorđa Rapajića. Nakon nekoliko epizoda Puhlovski me zvao jer treba nekoga da glumi fakina, Crnog Džeka. Tako sam ja došao u 'Smogovce’ te s njima ušao u legendu - objašnjavao je Brankov.
I uistinu, otišao je. Izgubili smo glumca za kojega je redatelj Mario Kovač kazao kako je riječ o jedinoj osobi kojoj priznaje da je veći kazališni "junkie" od njega. Kako god, Slavkovim kćerima, 33-godišnjoj Dunji i 12-godišnjoj Teni te dragoj mu Lei, ostaje mnogo razloga za ponos.
Remek-djelo
U predstavi "I to ljudi govore" iz 1977. ostvario je jednu od najdojmljivijih uloga u kazalištu. Riječ je o monodrami koja je odigrana preko 800 puta, a premijerno je izvedena davne 1976. godine. Otad je stalno na repertoaru.
Kazalište
Slavko Brankov intenzivnu kazališnu karijeru počeo je na daskama Gavelle punih pet godina prije nego što je 1976. diplomirao glumu na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. U kazalištu i na filmu imao je više od 20 glavnih uloga.
Smogovci
Ulogu života, Crnog Džeka u kultnoj seriji Hrvoja Hitreca i Milivoja Puhlovskog, Brankov je dobio slučajno, nakon što je kolegu Đorđa Rapajića preporučio za ulogu Nosonje. Sam je dobio ulogu koja ga je proslavila.
I ministar izrazio saučešće
Ministar kulture Božidar Biškupić uputio je brzojav sućuti obitelji Slavka Brankova i Dramskom kazalištu Gavella:
- Imao je glumačku karizmu koja će nakon njegova silaska sa scene nedostajati hrvatskom glumištu...
objavljeno 09.08.2006. 24 sata
Crni džek otišao u legendu: Slavko Brankov 1951.-2006.
Iako su svi znali da je teško bolestan, sve do pretprošle noći u 2.30 postojala je nada jer je Slavko Brankov bio poznati borac i optimist. Nije izdržao. Ostala je legenda o Crnom Džeku, 250 uloga u kazalištu i na filmu, 400 radijskih drama...- Službeno priznajem da sam bolestan, ali privatno - ne, kazao je u sebi svojstvenom stilu Slavko Brankov jedva četiri mjeseca prije smrti. Uostalom, uvijek energični Brankov (rođen u Varaždinu 19. svibnja 1951.) nije imao vremena za bolovanje: intenzivnu kazališnu karijeru počeo je na daskama Gavelle punih pet godina prije nego što je 1976. diplomirao glumu na zagrebačkom ADU. Imao je više od 250 uloga, od toga preko dvadeset glavnih, što u kazalištu, što na filmu. Glumio je i u čak 400 radijskih drama. Široj publici ipak je najpoznatiji po ulozi Crnog Džeka u popularnim "Smogovcima". Kazališni znalci pamtit će i njegovu interpretaciju Čaruge u istoimenoj drami Ivana Kušana. Glumio je i u filmovima "Vrijeme za...", "Gospa", "Transatlantik", "Ajmo žuti", a pojavljivao se i u brojnim TV serijama. U uvijek rado gledane "Smogovce", prema vlastitom priznanju, upao je slučajno. Redatelj Milivoj Puhlovski konzultirao je Brankova radi pronalaženja glumca za ulogu Nosonje.
- Ja sam se sjetio Đorđa Rapajića. Nakon nekoliko epizoda Puhlovski me zvao jer treba nekoga da glumi fakina, Crnog Džeka. Tako sam ja došao u 'Smogovce’ te s njima ušao u legendu - objašnjavao je Brankov.
I uistinu, otišao je. Izgubili smo glumca za kojega je redatelj Mario Kovač kazao kako je riječ o jedinoj osobi kojoj priznaje da je veći kazališni "junkie" od njega. Kako god, Slavkovim kćerima, 33-godišnjoj Dunji i 12-godišnjoj Teni te dragoj mu Lei, ostaje mnogo razloga za ponos.
Remek-djelo
U predstavi "I to ljudi govore" iz 1977. ostvario je jednu od najdojmljivijih uloga u kazalištu. Riječ je o monodrami koja je odigrana preko 800 puta, a premijerno je izvedena davne 1976. godine. Otad je stalno na repertoaru.
Kazalište
Slavko Brankov intenzivnu kazališnu karijeru počeo je na daskama Gavelle punih pet godina prije nego što je 1976. diplomirao glumu na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. U kazalištu i na filmu imao je više od 20 glavnih uloga.
Smogovci
Ulogu života, Crnog Džeka u kultnoj seriji Hrvoja Hitreca i Milivoja Puhlovskog, Brankov je dobio slučajno, nakon što je kolegu Đorđa Rapajića preporučio za ulogu Nosonje. Sam je dobio ulogu koja ga je proslavila.
I ministar izrazio saučešće
Ministar kulture Božidar Biškupić uputio je brzojav sućuti obitelji Slavka Brankova i Dramskom kazalištu Gavella:
- Imao je glumačku karizmu koja će nakon njegova silaska sa scene nedostajati hrvatskom glumištu...
Slavko Brankov
SLAVKO BRANKOV (roden 1951. u Varaždinu), glumac, diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti 1976. godine u klasi prof. Violića. Svoju glumačku karijeru otvara 1971. kao stipendist Gradskog dramskog kazališta "Gavella", 1975. u istom kazalištu ulazi u stalni angažman te u njemu ostaje do danas. Kao prvak drame odigrao je niz zapaženih glavnih uloga: Čaruga u istoimenoj drami Ivana Kušana, Büshnerovog antijunaka Woyzecka, Janeza iz "Kraljeva" Miroslava Krleže, Calogiera di Spelta iz "Velike magije" Eduarda de Filipa, Molierovog "Umišljenog bolesnika" Argana, lukavog Malvoglia iz Shakespearove komedije "Na tri kralja", Legionara u Ariunovim "Garažama", Patkaljosina iz Gogoljeve "Ženidbe", Jarryevog "Kralja Ubua", ubijenog Trockog iz "Sjajnog prolaznog vremena" Davida Ivesa, Panjikovskog iz adaptacije romana "Zlatno tele" Iljfa-Petrova, Oca iz "Ospica" Ivana Vidića te mnoge druge. Kao priznanje za svoje glumačko umijeće 1992. dobiva nagradu Vladimir Nazor – uloga Calogiera di Spelta (Eduardo Filipo: "Velika magija"), a na Danima satire dobiva nagradu za ulogu Šimurine u Brešanovoj "Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja", u Zemunu Nagradu publike za monodramu I to ljudi govore, Nagradu HRT-a za legendarnu ulogu Crnog Džeka iz dječje serije "Smogovci", a za ulogu Stekle (Gde. Quickly) u "Veselim ženama s Griča" dobiva titulu Najhistriona, ponovo na Danima satire (2004.g.) dobiva nagradu za najbolju kabaretsku predstavu "Što to ljudi govore (iliti buka)". Danas živi i radi u Zagrebu.
Gavella:
"VELIKI BRILJANTNI VALCER", Drago Jančar; redatelj: Želimir Mesarić, 21. rujna 1985., uloga: Doberman
"KAPETAN OLIVER", Radovan Ivšić; redatelj: Vlado Habunek, 26. studenog 1985., uloga: Baltazar, mornar
"REVIZOR", Nikolaj Vasiljevič Gogolj; redatelj: Miro Međimorec, 19. rujna 1986., uloga: Osip, njegov sluga
"ŠVEJK U DRUGOM SVJETSKOM RATU", Bertolt Brecht ; redatelj: Petar Veček, 24. listopada 1986., uloga: Esesovac Müller 1, Hitler
"MASKE NA PARAGRAFIMA", Josip Kosor; redatelj: Kosta Spaić, 01. travnja 1989., uloga: Pravdek, poslanik seljačke stranke
"DANTONOVA SMRT", Georg Büchner ; redatelj: Petar Veček, 27. listopada 1989., uloga: Herman
"LIJEPA NAŠA", Davor Žagar - Pavle Vranjican ; redatelj: Zoran Mužić, 02.ožujka 1990.
"HRVATSKI SLAVUJ", Borislav Vujčić; redatelj: Rade Šerbedžija, 15. svibnja 1990., uloga: Patuljak
"GALEB", Anton Pavlovič Čehov ; redatelj: Petar Veček, 13. travnja 1991., uloga: Semjon Semjonović Medvedenko, učitelj
"SVIJEĆNJAK ILI ONAJ KOJI DRŽI SVIJEĆU", Alfred de Musset; redatelj: Snježana Banović, 08. lipnja 1991., uloga: Guillaume, naučnik kod majstora
"VJERA, UFANJE, LJUBAV", Ödön von Horvath; redatelj: Paolo Magelli, 12. listopada 1991., uloga: Podpreparator
"MAJKA COURAGE", Bertolt Brecht; redatelj: Petar Veček, 23. veljače 1992., uloga: Narednik
"OZRAČJE", Ivan Bakmaz; redatelj: Ivica Kunčević, 10. ožujka 1992., uloga: Slikar
"LET IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA", Ken Kesey; redatelj: Mustafa Nadarević, 24. listopada 1992., uloga: Cheswick
"VELIKA MAGIJA", Eduardo De Filippo ; redatelj: Paolo Magelli, 15. prosinca 1992., uloga: Calogero Di Spelta, njezin muž
"VAŽNO JE ZVATI SE ERNEST", Oscar Wilde; redatelj: Krešimir Dolenčić, 15. lipnja 1993, uloga: Lane, poslužitelj
"GARAŽE", Jakob Arjouni ; redatelj: Bobo Jelčić, 14. ožujka 1994., uloga: Muškarac
"BREZA", Slavko Kolar; redatelj: Krešimir Dolenčić, 03. veljače 1996., uloga: Janko Turković
"ŽENIDBA", Nikolaj Vasiljevič Gogolj; redatelj: Bobo Jelčić, 24. listopada 1996., uloga: Patkaljosin, službenik
"VOLPONE ILITI LISAC", Ben Jonson; redatelj: Nina Kleflin, 18. travnja 1997., uloga: Corbaccio, stari plemić
"OSPICE", Ivan Vidić; redatelj: Krešimir Dolenčić, 17. listopada 1997., uloga: Otac
"ZAPADNO PRISTANIŠTE", Bernard-Marie Koltés ; redatelj: Krzystof Warlikowski, 07. travnja 1998., uloga: Rodolfe
"ZIMSKA PRIČA", William Shakespeare ; redatelj: David Farr, 22. svibnja 1998., uloga: Antigon,sicilijski velikaš
"GARAŽE", Jakob Arjouni ; redatelj: Bobo Jelčić, 17. prosinca 1998., uloga: Muškarac
"OD JUTRA DO PONOĆI", Georg Kaiser; redatelj: Borna Baletić, 05. ožujka 1999., uloga: Konobar 1
"ZLATNO TELE", Petrov Evgenij- Iljif Ilja; redatelj: Krešimir Dolenčić, 12. veljače 2000., uloga: Mihajil Samueljević Pankovski
"UMIŠLJENI BOLESNIK", Moliere; redatelj: Zlatko Bourek, 29.rujna 2000., uloga: Argan, umišljeni bolesnik
"SJAJNO PROLAZNO VRIJEME", David Ives ; redatelj: Mario Kovač, 15. prosinca 2000., uloga: Lav Trocki
"BAKHE", Euripid; redatelj: Krzysztof Warlikowski, 23. lipnja 2001.
"KROATENLAGER", Miroslav Krleža ; redatelj: Zlatko Vitez, 11. prosinca 2001., uloga: Domobran, Joža, Židov, Grga Tomerlin
"SLUČAJ HAMLET", Ana Prolić ; redatelj: Mario Kovač, 26. rujna 2002.Gavella
updated: 21.08.2006
Post je objavljen 10.08.2006. u 20:05 sati.