6.2006
Odlučila sam promjeniti adresu. Otići na otok. Drugovi su me ispratili uz široke osmijehe i odobravanje, vikali su kao mala djeca. Mornari su gledali u čudu, ali su bez previše moljakanja i potkupljivanja, pristali pričuvati moje ogromne torbe i šator.
Rikvercni izlazak iz luke, udobno smještena na sun decku ,ostavljm ovaj grad na korištenje turistima, polugolim, mladim ljudima željnih ljetnih avantura i znojnog seksa, radnicima, glumcima Splitskog ljeta i njihovim kostimografima. Mene nema više. Iznova bježim, od sebe, od drugih, od problema, od želje.
U zraku miris soli i sumpora, osjećam se porozno. Buljim u pravcu grada sve dok mi nije izišao iz vida...
--------
Prolazim kroz fazu asimiliranja, zovem se Treća od Sedam. Radim dnevnu smijenu u mliječnom restoranu Galagsija. Ako ste čest gost, možda možete zamoliti osoblje da vam prošverca malo ferengijevske rakije ili pjenastog Okampa piva, a ako ste stvarno dobri (možda načas ugledate i štrumfove...hahahaha š.l.a) nudimo i vulkanske misne kolačiće...opuštaju duh i tijelo, poboljšavaju reflekse i reakcije.
Naš gazda ima Napoleonov kompleks i depigmentaciju. Gotovo je uvijek namrgođen i ljut. Kad je bio mali, sigurno su ga gnjavili zbog toga, pa je sad kad je zaradio koji dinar, odlučio biti prgav i bahat prema svima koji su jednom bili bahati prema njemu. Voli porniće i nogomet. Ostatak osoblja je čudnovata družina. Funkcija i Zvonko, rade u M.LJ.G (mlječni restoran Galagsija) otkako su izašli iz zatvora. Obećali su bit vrijedni i pošteni, kako bi se iskupili društvu za svoje namćorije. Po cijele dane pjevaju i piju kad ne rade, smatraju se lokalnima, što lokalne izluđuje. Funkcija je ranoranioc, a Zvonko zabušant, u biti su totalne suprotnosti. Ne slušaju istu glazbu, vole dobru spizu.
Dvije ženke Žoze i Babs, stara škola...nađi mužijaka, ostani trudna, udaj se. Žoze je glasna, brza i pomalo zmija, s njom nema zajebancije, iako je u dubini duše dobrica. Babs, s druge strane nema nikakvih osobina, kao list praznog papira...samo što je trudna. Ona živi u blaženstvu neznanja i osjeća se odlično. Svi se pitamo kako bi nama bilo da na tjedan dana posjedujemo Babsin prazni mozak, čime bismo ga napunili?
Mačo i Marinero, dva su pedera koji rade noćnu smjenu, za razliku od Funca i Zvonkeca totalno su ljigavi i smrde. Njihov zadatak je bit zgodan za mlade turistkinje iz Engleske, kako bi što više para spičkale, a oni što više maznuli. Tu je i MEN koji cijelo vrijeme pokušava položit ruke na moje sise. On ne radi u M.LJ.G, ali je dio svakodnevnice. Bezobrazno preskače našu bambus ogradicu i pritom ruši pomno posložene gajbe sokića i pive. Seljački prebaci kuhinjsku krpu preko ramena i sa čačkalicom u zubima procijedi, Alo kako si?, Ma kretenu, sikćem u sebi, šta si umislio, da si neodoljiv?
Lokalno stanovništvo dijeli se na:
jebežljive tinejđere do osamnaest, obožavaju kafe s mlikon, ogromne čaše vode i deceve kole, pipija i gustog, a navečer piju orahovce, pelinkovce, votke i pive.
motoriste u zalazu dvadesetih i zori tridesetih, uvijek žure, samo srknu ekspreso i dec mineralne, pa odjezde dalje...navečer piju enormne količine piva.
trideset plus sa ženom, djecom, ljubavnicom i biznisom, svi piju iste kafe ali imaju različite prohtjeve...samo pjena, malo hladnog mlijeka, šlaga, pjene i nemoj mi stavit šećer nego natren. Navečer piju žestoko sa prohtjevima.
krizaši srednjih godina, kratke kafe i pive, zajedljiva primjedba obavezna.
stari galebovi, ribari, mornari, bevande, žestice, pive, mudrost podjeljena.
-------------------------------
Asimilacija prolazi neočekivano...
Zvonko je u navijačkoj ekstazi organizirao zbor Bečkih dječaka koji su svojim anđeoskim glasovima pjevali Bože čuvaj Hrvatsku, tapšali anđeoskim ručicama, pa su se na našim licima razmilili osmjesi blaženstva, iako je u M.LJ.G vladao kaos zbog mogućeg ne prolaska naše reprezentacije. U sveopćem ludilu, Napoleon je promjenio boju svojih depigmentiranih fleka i znali smo da je gotovo, nuklearna katastrofa, atomski rat, sve je to mila majka naspram onoga što je sljedilo... Napoleon mrzi Bečke dječake, on mrzi sve osim omleta i ovakvo nešto nije mogao oprostiti. Prekoputa njegove bašte, ti mali eunusi cvile u tim mornarskim odjelcima, s kapicama na plavim glavicama.
Uz opasnu koloritnu promjenu na svom licu, Napoleon bijesno podiže stolicu i baca na Zvonka, kojem upravo iza leđa prolazi motorista, koji gazi zbor Bečkih dječaka uredno posloženih uz centurin. Stolica pogađa Zvonka u glavu, a tijela malih Bečana razletjela su se po zraku i popadala u našu baštu kao divlje patke. Motor leti pravo na šank, mlinac i aparat za kafu istovremeno eksplodiraju posred unezvjerenog, flekama išaranog lica našeg šefa, koji je spomenute aparate htio iskoristiti kao zaklon od moguće rafaljne paljbe za koju je Zvonko, da ga nije posred labrnje pogodila stolica i da ga nije zasulo jato malih anđela iz Beča, itekako bio spreman naoružavši se bocama osvježavajućeg gaziranog napitka na bazi naranče...
Napoleonovo lice je izgaralo u plamenu...Mačo je ležao iza šanka nepomičan. Funkcija i Marinero odmah zgrabiše ledene tekućine i zaliju šefa, no Marinero je u svojoj ruci imao ledenu travaricu s malo vode za gospođicu trideset plus i avaj, šefovo lice oguljeno je palo na pod. Fido, irski seter skupi ga u hipu i odjuri.
Žozi je u suzama skupljala mrtva tijela, čistila slomljeno staklo, pomogla sam joj koliko je to bilo u mojoj moći, jesam dan prije, duhovno uzdignuta uz pomoć misnih kolačića s Vulkana, vježbala hvatanje užarene žarulje u mraku.
Babs je prazno stajala usred bašte, ispovraćana, sa vileda krpicom u ruci, taman je lijeno mjenjala pepeljaru pripremajući se da obriše stol kad ju je zasula kiša tjelesa, zaprepastila eksplozija, a život joj se zgadio kad je pas zgrabio facu voljenog šefa. Bilo je to previše za malu Babs.
Marinero i Funkcija dovršili su sređivanje objekta, Žozi je obrisala suze, pospremila Babs negdje sa strane i naredila mi da donesem sve kvarljivo iz M.LJ.G. Izvukla sam praseće pečenje, salate i kolače. Gajbe alkoholiziranih, karameliziranih i opasnih tekućica, domino, kockice i čovječe ne ljuti se. Feštalo se tri dana i tri noći dok su sa nebesa mali anđeli tiho pjevušili Bože čuvaj Hrvatsku.
Post je objavljen 10.08.2006. u 18:34 sati.