zadnji dani zakljucivana ocjena...
mrzim ovaj period pred kraj skole
kad si upravo postao najstarija generacija u srednjoj a to ne mozes iskorisitti kako spada
jer moras juriti po zakljucivanju ocjena, odgovaranju
jer su maturanti zavrsili svoje a ti si tek treca godina...
radni dan mi je citavih 4 sata plus ucenje
jedino dobro je to sto jos malo ma kraj...
crknuto gledam preko naslona trosjeda na vrata od terase..
od kad sam dosao doma rasprostro sam se po tom trosjedu kao prava deka
ili oni cupavi cilimi... (ako znate kako izgledaju.. )
oci mi se polako sklapaju....
neke ruke mi diraju obraz, otvaram ocim
'joooj kako je sladakkkk'
nepoznata starija zena je vlasnica ruke koja mi je pomazila lice i kosu dok sam spavao
'sot je ovo?' skocio sam kao oparen,
pogledao sma iza u majku koja je nestajala iza vrata
'ajde smiri se ,imamo goste ponudi slatkim dok skuham kavu'
pogledao sam zenu,
nekih 40-50 godina zavijena u maramu prevrce nesto po rukama
pogledam vlati kose, moje kose..
'a odakle vam to' pokazujem na vlasi kose, nesto mi je jako sumnjivo u svemu tome , glas mi polako dosize decibele
koji pokazuju da sma uzrujan...
'pa bile su na trosjedu...pokupila sam ih' vec je i osobi nelagodno...
'ma sta te briga, ako zelis kavu ostani ako ne idi...' sa vratiju "kombinovane sobe" se javla glas majke..
ja vec u sebi pizdim osjecam da mi je tlak na 350...
'smiri se , ako zelis mogu ti reci nesto sot ne znas' kaze lagano zena...
'a sto bi vi meni rekli sto ja ne znam??????' vec iznerviran ali cudno smiren i skoro tiho kazem ja..
'pa prije nekoliko dana ti je neka zenska osobo poklonila nesto sasvim neocekivano'
stao sam i pogledao iza nje, na knjigama je stajala mala figurica napravljena od cvjetova
koju sma dobio od jedne frendice dan dva prije...
'pa to svako moze znati...' rekoh vec pomalo nesigurno...
'ali ne znas da te ta osoba voli i da ti je to dala iz dva razloga..'
samo sam radoznalo pogledao i cekao nastavak
'figurica je magija koja ce ti dati znanje, zdravlje i jos ponesto '
'a sto jos ponesto..'
'zenidbu s njom, ali ako ne uspije neces se ozeniti niti s jednom drugom...'
'pa ne vjerujem da bi neko bacao cini...i bas na mene'
'vjeruj... kao sto moras vjerovati i da je netko prije 5 godina isto bacio cini na tebe iz ljubomore'
'molim???? '
'ali ne brini ove cini su one prijasnje ponistile...i dodale nesto novo...'
pogledao sma u nevjerici lice gospodje koje je bilo vrlo ozbiljno....
'i sta sad???? '
'nista... samo ti mogu reci da je dodano i da ces jako voljeti ali da se neces zeniti za tu osobu..'
'ma dajte..' usiljeno sam se nasmijao...jos u soku...
' i da taj urok ne moze se skinuti... netko jak ga je bacio...'
' i sta onda? '
'mlad si..uzivaj u zivotu...'
rekla je osoba nasmijala se i rekla
'ali ces zato od sad biti jako dobar sa familijom..'
'pa ja jesam dobar s familijom..'
'jesi li? 'pogledala je ispod oka ozbiljno...
zamislio sam se...
'pa bas...'
'tako je...' rekla je ona...
'evo i kava je gotova...' dosla je i majka , koja je izgleda odmah s posla sa tom zenom dosla doma
'ja cu ici....' rekoh a osjetio sam jos crvenilo u licu..
'znate on je jako dobar samo zna tako reagiratina iznenadjenje..' pokusala je nesto reci
'ma nema problema potpuno razumijem...' rece zena
tu sam ih ostavio a ja sam jos u soku razmisljao o tome
kako neki ljudi mogu daleko ici kako bi dosli do nekog..
i ne nikad nisam ni prohodao sa tom curom...
eto kad smo vec kod istinitih ljudi i uroka
insipirirano istinitom pricom...
od tog trenutka vjerujem u sve stvari koje netkozeli
nekome namjestiti preko nekih sila koje nam bas nisu vidljive, bar vecini...
tih 2 minute me je pomalo i definiralo i dok netko pita
"vjerujes li u nesto"
uvjek se sjetim da vjerujem u Boga...
ali vjerujem i u Prirodu i jos nesto....nedefinirano...
Post je objavljen 10.08.2006. u 09:53 sati.