Jezik srca

Moja draga prijateljica ima unuke koji su se rodili i odrastaju u Izraelu.
Kada s njima razgovara telefonom, obično se poigraju pjesmicom :
Din, din don, idemo u London! Samo što London zamijene Osijekom.
Svakog ljeta dođu joj u posjet.

Moja prijatejica se sa svojim unucima sporazumijeva mješavinom engleskog, hebrua i hrvatskog. No, nema nesporazuma jer - oni razgovaraju jezikom srca.

Svoje unuke moja prijateljica svakog, pa i ovog, ljeta dovede u moj vrt. Tada oni gledaju i hrane ribice i broje žablje skulpturice u vrtu.

Zahvaljujući mojoj prijateljici i njezinim unucima, ja sam naučila i malo hebrua :
safta – baka; saba – djeda; ima – mama; šeš – šest; tusik – guza....

Post je objavljen 10.08.2006. u 10:00 sati.