Marketing
Zenske patnje svekolike
Covjek zna posandrcat pod stare dane. Ne da posandrcat, nego pravo se pozdravit sa zdravo-bolesnim mozgom. Ono, mozak, laku noc i dobro mi hrkao vjecni sanak zauvijek. Na vjeke vjekova. Amen. Aleluja. I tako jos nesto religiozno.
Zasto? Pa zato jer trenutno kuburim sa drugim parom visokih peturina (jer sam plitka poput djecjeg bazena na napuhavanje). Ne da su peturine nego kule velebne babilonske. Otprilike 10-ak centimetara. Odokativno. Sto mi bi? Ko bi ga znao! Ali docim ih ugledah to gledanje bijase fatalno. Uberfatalno, moram naglasit. Usudila bih se reci fatalno ko Bonnie & Clyde. Paf! Moram te imat, bejbe, necu odmarat sve dok te ne zgrabim. I zgrabih ja bejbe. Dapace, jedan par bejaba/bejbi (koga, cega - ajd koji je genitiv mnozine imenice koja u jednini glasi bejbe???). No, manimo se sad mog neznanja materinjeg mi jezika rvackog!
Opustimo se i idemo rec dobar dan ovim ljepoticama. I da cula nijesam rijec protiv njih jer cu to oznacit ko bogohuljenje globalnih razmjera: nemilosrdno sijecem glave u roku odmah! O tome da ne mogu tandrcit jednu nogu ispred druge da i ne govorim. O tome da cu se razbit ko najjeftinija plasticna zvecka docim stanem na asfalt i probam hodat brze od 3 metra na sat i da ne piskaram! Ili da necu moc majci mrdnut bez da se grcevito podapirem o kakve gelendere! O tome da ih nikad na poso necu moc obuc da i ne laprdam. Ali sta je to naspram svega kad su sad moje??! Ha!
Vatreno krstenje predstoji u subotu kad sa mojim gejpederom (i Kolumbijcem gejpederom) polazim na Madge ('vako ovdje na Otoku zovu Madonnu od milja) koncerat. Madge ce mi zavidit, to je pouzdano. Nadam se da ima kakva traumatoloska klinika na putu do Wembley Arene, zlu i naopaku ne zatrebalo!
U medjuvremenu stiscem zubice i tiho u sebi placem jerbo ih (njih, odnosno trenutno moje najbolje prijateljice) 'razbijam' po kuci. Cupkam ko po zmijama ljuticama i stojicki podnosim tesku bol sto se javlja u stopalcima mojim ljupkim. A usput cu sfederbat sa petama (ono, usjekoh vec po par 'oziljaka') i moje brusene i lakirane daske od podova koje mi se podastiru citavom kucom. Osjecam se ko moderna Pepeljuga dvadesetprvog stoljeca.
Sto je slijedece? Duboko dekoltirani pleteni dzemperi? Malko sutra (i prekosutra)!
Post je objavljen 09.08.2006. u 23:27 sati.