Marketing
Koliko znam u mojoj su porodici životinje oduvijek omiljene. U bakinoj je kući jednom prilikom živjelo istovremeno tri papige, vjeverica, ribice, mačka i pas, i - osim ribica - svi su se slobodno kretali po kući kao u raju u kojem vladaju samo sloga, ljubav i mir. Ali sve druge životinje osim psa su bile ili kratkovječne ili na privremenom boravku ili tek u prolazu. I tako sam odrastao uz psa. Točkica je došla u našu kuću kada sam imao oko četiri godine, a pokopao sam je u vrtu kada sam napunio osamnaest. A ona nije bila jedini pas u mom životu. Bili su tu psi susjeda, rodbine, prijatelja... Zaista mogu reći da poznajem i volim pse od najranijih dana. Zato i danas, kada netko kaže "dom" zamislim kućicu, malo zemlje oko nje, drvo i psa. Bez psa mi pojam doma nije potpun.
Nakon osamnaeste je uslijedio studentski život, hipijevska ljetovanja, skitanja po svijetu, vojska, život mladog novinara,... putovanja, podstanarstva, neuredan momački život, jurnjava, promjene, promjene, promjene... U takvim okolnostima nisam si mogao priuštiti preuzeti brigu o ikakvom psu.
- Nastavak priče možete pročitati u knjizi "Pudli lete na jug".
Post je objavljen 09.08.2006. u 19:44 sati.