Zapravo, nije da nešto posebno očekujem jesen s nestpljenem, nego prikladno malo parafraziram(tj prevodim) naslov albuma "Waiting for the herb" Poguesa. Stvar je u tome da sam na godišnjem, a automatski time ispada da uzimam godišnji i od bloga. Toliko lud još nisam da furam laptop na more, a iako su mi rekli da je otvoren cyber-caffe čak i na Biševu do kojeg ću skočiti ove godine(ako se probudim da stignem na prugu koja ide iz Komiže u kojoj ću biti), mislim da narednih barem 15 dana, a vjerojatno i više neću provjeravati ni mail a kamoli nešto piskarati. Eh godišnji, nekad smo sanjali more, ljeto i slično kako bi se išli piti, zajebavati se, poševiti nešto (hm da kako ko) a sa godinama počinjemo pričati kako samo idemo napuniti baterije.
Ipak u našoj kolektivnoj svijesti, ljeto je još uvijek vrijeme velikog odmora uoči famozne jeseni u kojoj se trebaju donijeti neke velike i značajne odluke. Jesen je rečeno starim dobrim đačkim jezikom, početak nove sezone, semestra, školske godine.
Igrom slučaja ili tako uvijek jest, i meni neke odluke koje sam trebao donijeti i neke stvari obaviti su odgodih za jesen. No o tome više u jesen. U svakom slučaju, jedno je izvjesno-svidjelo mi se pisati blog kojeg sam počeo prošle jeseni, drago mi je da postoji krug ljudi koji me čitaju, i čitat ćete me opet u jesen. I ja vas. Do tad, uživajte u ljtenoj pauzi, jerbo brzo će doći-Jesen.
Post je objavljen 09.08.2006. u 18:47 sati.