Marketing
Povratak njegovog diktatorstva s ljetovanja
i vratijo se ja jučer s mora... aaaaaaa... bilo mi je lijepo. nije bilo ko prijašnjih godina da nisam mogo preživjeti bez playstationa2, već sad sam imo oveće društvo s kojim sam se svaki dan zajebavao. je da smo ja i muški ostatak družine malkoc osakaćeni zbog dužine noktiju osoba ljepšega spola, no to sad nije više važno, sve je to sol izgrizla. napadnut sam par puta s nožem, doduše bio je u koricama no to je i dalje nož, i ozlijeđen sam po prstima i nogama. no dobro. master evil queen se to može oprostiti. i da ne zaboravim, bio sam jučer s frendovima na tekmi Dinamo - Arsenal koju smo doduše ispušili, no dobro. nas četvorica smo platili masne pare da uopče dođemo, a kamoli uđemo na maksimir, usto, oni su putovali podravskom magistralom iz Vinkovaca, a ja sam nekim levim autobusom došo iz Zadra. i tako se mi našli, malo je bilo zajebancije oko karata i upali mi unutra. svi smo imali dinamove dresove, osim druga Ministra mutnih poslova koji je odbio obuči dres zbog toga što je herr MMP korpulentan (čitaj: debel) a dres omanji. no to nije mene spriječilo i obukoh dres dinamov koji mi je malo čudno stajao, podsjećao sam sam sebe na nekakvu gnusnu metroseksualnu osobu. no prilagodih se i opustih se. srce i grla smo ostavili na istočnoj tribini zajedno s ostalim navijačima i, naravno, bad blue boysima. takvo što stvarno nisam očekivao! kakvo bodrenje!! pa to nigdje nema! kako su ti ljudi navijali! pa ježio sam se svakih pet minuta! i kad smo zdimili 2 gola u dvije minute, nisu prestajali navijati. i tako smo se mi poslije tekme zaputili u nekakvu zalogajnicu i naručili si velike čevape. bili su dobri, jeftini, ali pribora nije bilo. jeli smo na balkanski, rukama. i još nas htio otjerat, kao, 1 sat je! pa jebe se mene što je jedan sat, ja sad jedem! i tako mi povečerali i ošli u auto. sjedili smo tu pokušavajući zaspati, bezuspješno i krenusmo na put kući u pet ujutro. vozili smo se tako bezvoljno jedno 2 sata i zatim sam usnuo. u međuvremenu su moje kolege, pizda im materina, izvadili moju torbu iz gepeka i ostavili vani. ja se udaljih od auta da dohvatim torbu da bi oni kresnuli auto i otišli. vratili su se nakon petnaest minuta i jebo sam im sve po spisku. navodno ih je živciralo to što sam ja jedini uspio spavati. patite kurve, dabog da nikad ne zaspali! i onda se atmosfera popravila! stajali smo u svakom selu i ispitivali ljude za smjer i ostale pizdarije. uzmimo za primjer: ''Pošto kila eksera?'', ''Di je put za tamo?'', ''Di mogu kupiti sokić?'', ''Gdje živi moj stric?'', ''Oprostite, gdje je Dubrovnik?'', ''Gospođo, jel bi htjeli malo liznut meda i orasa?''... jednoj baki sam htio prodati malog majmuna kojeg smo imali u gepeku jer puno radi, a malo jede. baka nije htjela. još su mi jednom htjeli na istu foru pobjeći sa autom, no ja sam poput Toma Cruisea mačjim skokom i mungosovim refleksom dohvatio vrata, uhvatio se i poput malezijskog pjegavog gibona uskočio u auto pritom daveći vozača. skoro smo završili u jarku, no nismo.
i eto, sad sjedim u kući, pišem blog, stavit ću link na jednu stranicu koju bi trebali posjetiti! Riječ je o HAPPY TREE FRIENDS!!! to su vam preslatka stvorenja koja uvijek na krvav način poginu! ah... uvijek se nasmijem! evo, pozdravljaju vas:
nemojte da vas slika zavara, uvijek im se dogode pizdarije iz sasvim bezazlene situacije, pa na kraju dobijete ovo:
ma prekrasni su! samo pogledajte stranice na linku desno i potražite filmiće!
Post je objavljen 09.08.2006. u 14:03 sati.