Pregled posta

Ideja uredništva bila je: nema objedinjavajuće teme niti poetike, već je temeljni zadatak predstaviti pozadinske i mlađe stvaratelje koji su cjelovito artikulirali svoje umjetničke pozicije. Kao zajednička odrednica sedmorici predstavljenih nameće se ona najvažnija: autentičnost. Složenost četiriju različitih književnih i troje fotografskih svjetova razvija se snagom talenta. Ovaj istarski patchwork nudi od akademski obrazovanih i akademski usmjerenih književnih osobnosti poput Grbića, preko Pekice koji ne odustaje od svog gradića u kojem i iz kojeg svojim performansima, tekstovima i istupima zahvaća svijet ozbiljnije i duhovitije nego većina književnika prvog reda, pa do Igora Ferenca Fere i Roberte Razzi koja u svojoj autodidaktičkoj maniri svemu - kako u slikanju tako i upisanju i pjevanju - pristupa strasno i snažno. Fotografija na omotnici prikazuje Istru. Najstvarniju, najozbiljniju, najljepšu, bez apartmanskih intervencija i bez kvazi-brige za staro pod krovom luksuzne vile s bazenom. Do takve Istre ne vode vinske ceste. Vodi senzibilitet i potraga suptilnog mladog fotografa Samira Cerića Kovačevića (1982). Takvu Istru otkrivaju i ostali autori, ne pateći od klasičnih zavičajnih toponima, i dajući joj značaj i čar veći i ljepši od raznih festivala i euroregionalnih zamaha.

Broj otvara izbor pjesama i eseja Igora Grbića (1970.), autora, prevoditelja, predavača sanskrta na Filozofskom fakultetu u Puli i engleske književnosti na Visokoj učiteljskoj školi. Poznat je po svom književno-znanstvenom djelu Istrija glagoljušta (2005) za koju je dobio i nagradu Kiklop za najbolje debitansko ostvarenje. Slijedi niz fotografija na temu Pule Deana Štifanića (1974.), voditelja udruge Studija KaPula u kulturnom centru Karlo Rojc. Fotografije objavljuje od 1993. u dnevnim novinama, magazinima i kulturnim časopisima. U sljedećem bloku je izbor pjesama iz zbirke u nastajanju Lakoma Beti slobodne umjetnice i pjesnikinje Roberte Razzi (1965.) koja piše isključivo na svom dijalektu; CABARET SHOW-om gostovala u mnogim hrvatskim gradovima. Roberta Razzi poznata je i po svojim likovnim pokusima s istarskim prirodnim materijalima i sklonostima unikatnim pothvatima. Slijedi serija fotografija pulskog fotografa Matije Debeljuha (1980.) načinjena baš za ovaj broj Fantoma. Autor inače istražuje razne mogućnosti na području pokretne slike — video umjetnosti i fotografije. Nakon kratkih video radova i spotova počeo se baviti i eksperimentalnim filmom. U bloku naslovljenom Fere, Igor Ferenac Fere (1982.) odlično piše i odlično izgleda. S dreadlocksima i osobitim socijalnim nervom, bez krzmanja, vispreno i oštroumno reperski pobraja sve anomalije Istre «terre magiche». Za njega je Europa- Eurupa. Pod tim naslovom nastala je i pjesma koju je uglazbio, a koja je na priloženom CD-u. No, Fere, ipak, prije svega predstavlja sebe: skladatelja, emotivca, sina jedinca i velikog prijatelja. Fereova skandaloznost ide „do te mjere“ da je za emitiranje na radiju jedan song morao sam cenzurirati. Slijedi blok s fotografskim radovima Samira Cerića Kovačevića (1982.) iz Brtonigle, člana foto kluba Mrak. Broj zatvara dnevnička proza Savičenta Darka Pekice (1975), pisca, performera i predsjednika legendarne kulturno umjetničke udruge Šikuti Machine koja priređuje izložbe, koncerte i performanse. Prozu piše na dijalektu i slengu. 2002. izašla mu je knjiga Savičenta in the morning. Više o ovom svestranom autoru možete pročitati i vidjeti na stranicama www.sikuti.hr.

Ovom broju Fantoma slobode priložen je i CD istarske nu-metal grupe Popeye «EUrupa». Popeye iza sebe imaju album prvijenac " Domaći Benzin " za koji su 2003. dobili nagradu HGU - a za produkciju , a trenutno su u fazi snimanja novog materijala . U više od 100 koncerata treba spomenuti i nastupe s velikim svjetskim zvijezdama poput Sepulture i Asian Dub Foundation. Više pročitati, pogledati i poslušati možete na njihovim web stranicama www.popeyetks.com.

Uredništvo ovog broja: Nives Franić, Nenad Popović i Neven Ušumović.