Marketing
Mrtav živ
Zelena masa onkraj istočne obale Australije nama zemljanima hrvatskog govornog područja je poznata pod imenom Novi Zeland. Glavninu kopna tvore dva otoka maštovito nazvani Sjeverni i Južni otok ali pod domenu Novog Zelanda spada i mnoštvo manjih otočića sa pripadajućom opremom koji okružuju dva glavna otoka ingenioznih imena. Tamošnja klima je poprilično idealna za održavanje životnih funkcija. Naime, temparatura rijetko pada ispod 0˙C, a isto tako rijetko se i penje iznad 30˙C, a ako je nekom usprkos svemu prehladno ili prevruće dovoljno je da se autom provoza kojih parsto kilometara i sigurno će naći odgovarajuće podneblje. Sa one ekonomske strane gledajući dovoljno je reći da je Novi Zeland jedna od prvih zemalja koja je utanačila slobodnu trgovinu sa NR Kinom, a zasada ga krasi visok standard i BDP per capita od otprilike 24,100 dolara američkih, što ga trpa na 15. mjesto zemalja svijeta po najboljoj kvaliteti življenja. NZ je ujedno i 16. zemlja na svijetu po potrošnji piva (77 litara po glavi). 80% flore je autohtono i uspijeva samo na Novom Zelandu, simpatična ptica kiwi je svima poznata, a malo manje poznata činjenica je da na Novom Zelandu nema zmija. Osim u zoološkim vrtovima naravno. Nabrajanje tamošnjih istrebljenih vrsta može samo izmamiti suze tako da to neću ni pokušati. Biogeografija ta dva otoka je jedinstvena u svijetu ali svi ste već vjerojatno vidjeli pokoji kadar na telki ili filmu iz tog kutka svijeta.
Svo gorenavedeno đabalezganje bi trebalo poslužiti kao uvod za slijedeću recenziju. IMO kultni filmovi zaslužuju poduži uvod, a slijedeći film jedan je od najkultnijih i potječe s, pogodili ste, Novog Zelanda:
Braindead - Peter Jacksonov gore fest koji bi nužno trebalo prikazati njegovim novopečenim Lord Of The Rings fanovima da vide čime se to Petey bavio dok je još bio poprilično debeo i furao masnu dugačku kosu. Priča je prilično jednostavna. Daklem, neki neuki, ćoravi znanstvenik je sa otoka nazvanog jednostavno Lubanja iliti Skull Island (jugozapadno od Sumatre), za Wellingtonski ZOO odlučio dopremiti tkzv, "rat monkeya" (lat. simian raticus). Na dotičnom otoku su na povratku njega i njegove vodiče progonili zloćudni domoroci i u svoj toj strci "rat monkey" ga je ugrizao. Njegovi vodiči su se na to prenerazili, raskomadali ga priprostom mačetom, no štakor-majmunče ipak isporučili u Wellington te pokupili pare za isporuku dotične spodobe, a poslije toga se vjerojatno otišli dobro napit, no to nije prikazano.
Elem, sada se radnja seli u Novi Zeland, točnije u Wellington. Tamo živi beskičmena mamina maza nazvana Lionel Cosgrove. Mali Lionel, osim što živi s preprotektivnom materom u ogromnoj kućerini na vrhu brda i općenito podsjeća na lika iz Psiha, je do ušiju zacopan u Paquitu, seksi latino prodavačicu u obližnjoj prčvari od prodavaonice. Paquita, pogađate, ne dijeli njegove osjećaje. Međutim, Paquitina prastara baba joj gatajući iz karata iščita da će se zaljubit u nekog barabu i sticajem okolnosti (bolje rečeno, olovaka) ispada da je to Lionel. Na prvi spoj Lionel Paquitu vodi u ZOO. Ono što oni ne znaju je da ih prati Lionelova fašistoidna majka. Staru u ZOOu, dok se šuljala špijunirajući sina jedinca, naravno ugrize štakoroliko majmunče. Osim što mu je baba tom prilikom u prilično grotesknoj sceni zdrobila glavu potpeticom, razboljela se od ugriza. Ubrzo zatim antipatična babetina umire ostavljajući Lionela u čemeru i tugi. No, još brže nego što je umrla stara se vraća u život kao zombi koji jede pse, medicinske sestre, prijatelje i susjede. Ostatak filma neću prepričavati. Dovoljno je reći da ćete još imati priliku vidjeti poprilično ogavnu ali neosporno smiješnu scenu seksa dvaju zombija, zombi bebu kao plod njihove ljubavi, klanje svih vrsta i načina začinjeno antologijskim klanjem gomile "neživih" običnom kosilicom domesticus.
Vjerujte mi kad kažem da je ovo najkrvaviji film svih vremena ako se računa količina filmske krvi koja je korištena u produkciji. Samo u završnoj sceni je korišteno preko 300 litara lažne krvi, a u sceni sa kosilicom krv je pumpana brzinom od 18,9 litara po sekundi (!!!). Film definitivno nije za one slabijeg želuca. No, vjerujem da je upravo bizarna kombinacija ekstremnog gorea i urnebesne komedije ono što Braindead čini kultnim filmom. Trashy look i feel je osjetan, makar je film imao i još može se reći solidan budžet od 3 milijuna dolara. Ionako autori očito nisu znali ni što će s tolikim novcem tako da im je ostalo 45000$ kusura nakon što su završili cijeli film. Taj novac su utrošili snimajući urnebesno smiješnu Lionelovu šetnju zombi bebe Selwyna kroz park, a Peter Jackson je kasnije priznao da mu je to i najdraža scena u cijelom filmu.
Braindead možda i nije film za svakoga. Ali ja bi svejedno svakome preporučio da ga pogleda. Nepretenciozan je, duhovit i iznimno zabavan. Heck, tako nešto se rijetko viđa, a nowadays skoro pa i nikako. Gadljivi, zaobilazite ga u širokom luku, a ostali navalite. Obavezno roditeljskoj jedinici/boljoj polovici recite da izbjegava pripremati bilo kakvu hranu crvene boje poslije gledanja tog filma. Velikih 10/10.
Namjerno nisam stavio slike eksplicitnijeg sadržaja. Vama prepuštam da sami otkrivate te bolešćure.
Post je objavljen 08.08.2006. u 23:58 sati.