Marketing
Mali bahati dječak, Kečka i Bubimir d Babyface
Uzela sam kist i nacrtala osmijeh.
Rekla sam mu da ne sluša Molitve za kišu, možda se i ostvare.
Nebo je večeras boje trule višnje.
Gledala sam u to nebo bez zvijezda i smijala se.
Samo da molitve sutra ne budu uslišene...
I volim Nutellu, i mislim da me pita da li sam za ples,
I ludovat ćemo ove noći i pjesma će se čuti do duboko u noć,
I onda opet nastavljamo,
Da, sutra u šest...
Sjećam se kako sam kao mala slagala puzle Kralj lavova.
Svi ti mali sitni djelići, koji sami za sebe ne znače ništa, zajedno čine cjelinu,
jednu predivnu sliku daleku i od prividnog savršenstva,
a opet me tako ispunjava radošću.
I mislim da bih mogla ponovno izvaditi te puzle iz dubine svoga ormara
i ponovno , baš kao kada sam bila dijete, staviti svaki djelić tamo gdje mu je mjesto.
I to čak s istom onom radošću i poslije se diviti nevinoj ljepoti skladnosti.
I ne pričam suvislo, ali nije me niti briga.
Slika bez tona, ali čujem zvuk iz druge sobe.
I opet se smijem...
I ne znam zašto me pitala za maturante
I ne znam zašto nikada neće uspjeti potraga za inteligentnim muškarcem*
I ne znam zašto se uvijek smijem kad ga vidim
I ne znam zašto volim tu Mjesečevu pizzu niti napola čokoladni Chupa Chups
Tko zna? Nitko ništa ne zna, krhko je znanje, a moje osobito...
Ali nije me briga.
Trenutno se ne zamaram time.
Sretna sam...
Sretna sam što sam tu.
Sretna sam što mislim svojom glavom i ne bojim se reči što mislim.
Sretna sam što mogu reći da svaki dan imam razloga smijati se,
I što to svakodnevno činim.
Sretna sam, sretna sam....ah...ma šta da vam kažem, zar tu riječi nisu suvišne?
Njima kao da samo narušavam njenu prirodnu ljepotu koja se krije u njezinoj jednostavnosti...
I sada u mislima slažem svoje puzle, svoj maleni mozaik
I svi su tu... i jedan Mali Bahati Dječak, i Kečka i Bubimir d Babyface...
I što da vam više kažem nego da sam sretna zbog toga?
*no hard feelings, na to me potakao samo natpis na majici 
Post je objavljen 08.08.2006. u 23:20 sati.