Ne znam koliko je prošlo ali evo me opet. Znam da nemam baš čitatelja, a ako sam i imao ponekog dosada je odustao.
Za početak ovog posta želim upozoriti sve koji ne vole patetiku da ne čitaju jer imam osjećaj da ono što želim reći neću moći bez patetike. Baš sam jučer pitao osobu, meni najbližu u životu, kad bi birala između pravde, sigurnosti, jednakosti, sreće, vjere, slobode i sl. pojmova što želi u životu šta bi izabrala. Ona je, kao i ja izabrala sreću, samo je rekla da za nju sreća podrazumjeva sve ovo gore navedeno. Meni to izgleda nemoguće, pa sam rekao da bi samo sreću i bez ovih ostalih stvari.
Ja tu osobu volim i ona voli mene. Ipak, ona ima potrebu da radi stvari koje ja teško podnosim, pa onda njoj radim život teškim. Njoj je žao što me muči, pa razmišlja da prekinemo naš odnos i da me ne muči. Meni je žao što ju mučim i što mučim sebe, ali imam osjećaj da se isplati to raditi jer mogu dobiti jako puno sreće. Koliko vrijedi plaćati ako postoji ikakva šansa za biti sretan? Koliko plača treba i vrijedi trpjeti za osmjeh? Koja je tu valuta? Ja sam trenutno spreman pla(ć/k)ati jako mnogo jer sam spreman puno više se smijati. Je li to glupo? Zna li tko?
Post je objavljen 08.08.2006. u 18:07 sati.