Obožavam praznike. Mrzim praznike.
Cijelu godinu žudim za praznicima. Za tim osjećajom slobode koji dolazi sa praznicima.
Taj neponovljivi osjećaj kad se probudiš na zadnji dan škole.
Živim za to. Odbrojavam dane. Cijelu godinu.
I onda dođe.
Misliš da dođu polako, pošto čekaš na njih. Ali oni zapravo dođu užasno brzo i ne uspiješ se ni okrenuti i već su otišli. Praznici su zeznuta stvar.
Imam neki gadan poremećaj u karakteru. Nikad ništa ne radim ako se ne prisilim svim snagama na to.
Ili ako me netko drugi ne prisili.
I ovo ljeto sam rekla da neće biti tako, da ću vježbati gitaru i tijelo i da se neću zapustiti. I upisala se na sve ljetne aktivnosti koje se nude.
I ljetne aktivnosti su prestale i opet upadam u kolotečinu lijenosti.
Užasna, neopisiva lijenost. To je nevjerojatno kolko čovjek može bit lijen.
Jedino šta cijeli dan radim jest slušam raznoraznu muziku koju mi preporuče ljudi koje ni ne poznam i tražim taj savršeni bend...
To+jedem+spavam+gledam sve moguće serije.
I znate šta. Ne sviđa mi se.
Bila sam uvjerena da mi se sviđa. Ali ne sviđa mi se.
Ljudi su stvoreni za brige, za stres, za rad.
Ja sam stvorena za živciranje i napetost modernog života.
Obožavam kad ništa ne stižem, kad ima previše toga, kad bi sve na svijetu dala za jedan trenutak odmora, kad te trenutke odmora nađem i sve je puno bolje.
A ne ovo. Praznici. Fuj. Jedna rastegnuta ljaga lijenosti.
Praznici nisu odmor. Odmor je kad na kraju dana dođeš doma, čitav dan juriš, u školi si, pretrpio si teške emocionalne udarce od gadure iz tjelesnog, još poslije škole imaš ples di se živčenjakinja dere na tebe, prije škole imaš gitaru, a moraš se dić u 5 ujutro da učiš za test iz kemije koji je prvi sat, i onda na kraju dana u 10 sati dođeš doma i imaš samo pola sata vremena prije nego moraš ići spavati jer je sutra opet ista priča.
I uzmeš 5 minuta. Samo 5 minuta prestaneš sve raditi- nađeš se u drugom svijetu, nabiješ neku pjesmu na slušalice najglasnije, zatvoriš oči, u drugom si prostoru i vremenu i tih 5 minuta je jednako vječnosti.
To je odmor.
Praznici suxx. Hoću zimu. Hoću stres. Hoću očaj. Hoću histeriju i probleme i zauzetost. Hoću se trgat za svaki trenutak. Hoću se mučit da stignem poobavljat sve aktivnosti koje si natovarim na leđa.
***
<3
Pod koju ovo kategoriju spada? A jbga.
***
E da. Neznam zašto prije nisam slušala Mogwai. Imala sam par pjesama, ali to nije bilo približno dovoljno da shvatim kako su oni najbolji post-rok bend out there.
Dakle. Moja najdraža Mogwai pjesama- Friend Of The Night.
*smartam mogwai svojevrsnim sountrackom svog života. jednom davno je frendica to rekla za explosions in the sky. ali meni su to mogwai*
^^ izvolite svi pogledat i poslušat ovu pjesmu. fenomenalna je.
E, i spot je super. Možda malo neprimjeren, ali čovječe, previkid je. Kao mali filmić. Samo, možda je pre...khm, eksplicitan, odvratan, izravan za neke.
Post je objavljen 08.08.2006. u 17:43 sati.