Povratila sam svoj prijašnji look zvijezde u usponu, ko što se povraća u alkoholnom deliriju.
Naglo, jako i s neodgodivom nužnošću.
Sjajim novopečenim sjajem, i to ne od izlučivanja maščobe u T zoni, već od nekog zanosa i ljetnog hita «gondola»
Čak sam i malo boje dobila,
i to ne žute,
a ni zelene,
čak ni sive,
već neke kožaste nijanse, ah da
preplanule.
Takva ću ostat do prvog linjanja i presvlačenja košuljice.
Vuk dlaku mijenja ali ćud nikada.
Izvrnutog gležnja pažljivo umotanog u rastezljivi zavoj na kojem piše (kakve li ironije) «pro-sport», ubirem bodove kod onih koje fura milosrđe ili medicinska znanost. Uberem i u onih što se ne pale na lijepo, već «ZANIMLJIVO», ako me razumijete. Ali ipak, najčešće dobijam set pitanja;
Šte ti je?
Koji ti je?
Jesi dobro?
Na čemu si?
Jel sve ok?
I pripadajući set nebuloznih savjeta ;
Stani.
Kalaj.
Smiri se.
Nabrijana si.
Luda si.
Preluda si.
Nisi normalna.
!»#$%&/()=?*?=)(/&%$#»»!!»#$»%%#&$/&(=)=?=)(/&%$»!!#»$!/((=$#*Đ?(/%&
Balansiram na rubu zabrinutosti za samu sebe, ali, ne, još nisam i službeno zabrinuta.
Još mogu da đuskam i ovako razmišljam;
kome ja izgledam ludo, taj ludosti nije vidio,
taj se filtera nije napušio.
«Na mlado je, proće» reko mi je starac u dućanu poljoprivredne opreme, kad sam ga kljasta i uboga, došla žicat zavoj.
«Šećeru» rekla mi je teta Alba dok mi je namještala skrhane košćice, a za kraj sam, na svoj račun ubola kafu i staru narodnjačku;
«Kad bi čovik zna di će past, sija bi»
i naravno, kesu leda.
Obaveze su se nakupile dok me nije bilo.
Ko karijes na šestici.
Stavljam se u program i to onaj ilegalno downloadani.
Hakerski.
Piratski.
Post je objavljen 08.08.2006. u 15:37 sati.