mi je polako prelazila u naviku...
i na poslu i na obicnim poslovcicima koje sam morao obaviti tog dana u gradu..
izlazio sam iz banke , to je bila zadnja postaja danas
trebalo je jos samo sjesti na neku terasu i odmoriti se uz bilo sto tekuce..
direkt sa ulaza sam i negledajuci skrenuo prema autu
skoro sam udario u prolaznike..
'hejjj pa kuda zuris..'
glas i osmjeh me zaustavio
dvije plavuse su stajale na samo nekoliko centimetara od mene
'pa eto zurim da zavsim sa uplatama , ovo je bila zadnja'
'ma dajjj' rekla je poravnavsi rukom pramencic kose koja joj je kao zlatni slap pala nestasno na lice
'znaci imas vremena za mene' namignula je..
'pa saddddddd' pogledao sam u njezinu prijateljicu koja se smjeskala drzeci u ruci neku vrecicu
'znaci kupovalo se cipelaaaaa' okrenuo sam se prema njoj dok me Plavi_Andjeo uhvatio pod ruku
'pa eto malo, znas kkao to ide, izaci u grad a ne kupiti nista je protuustavno posebno dok je sezona rasprodaja'... nasmijala se
'pa aima pravo ali mene vec polako bole noge ... ima puuunooo ducana i ducancica a ulice vam bas i nisu sredjene' prijekorno me pogledao P_A, dok se Plava_prijatlejica nasmijala
'ahh gdje ti je mladost...'rekoh dok pogledah nizz duuguuuu nogu P_A
'pa sto cemo? ima jos jedan ducan tamo na kraju ulice...' rece P_P
'a da ti odes ja i JJ cemo te cekati u onom prijatnom kaficu pokraj kojeg smo prosle prije 10 minuta' rece P_a
'za pola sata-sat se onda vidimo?'
'koji kafic? sad sam bio radoznao...
' ma pokazat cu ti...'
'ok' znao sma da nema vise pogovora
'ovdje je blize' rece P_A i ugura me u haustor
'nisam ni znao kako ovdje postoji uli...' njezine usne su vec bile na mojima
cijelom svojim tijelom se spojila samnom
ruke su mi se spojile na njezinim golim ledjima i polako je mazile...ona se uvijala...
'hej jos je dan' dosao sam do zraka...
'pa prestacemo..'
'da, i da ti zelis sad ja vise ne zelim....' nasmijao sam se i poljubio je ...'hodi idemo malo unutra..'
iza haustora polako se spustala ulicica bili smo na nekoliko koraka od kafica
'da stvarno ce nam trebati pola sata da dodjemo do kafica' nasmijao sam se..'vrazja si..'
'ne nego si ti zlocestoca, ja uopce nisam mislila to sto ti sad mislis...'
nagnula se i sapnula 'ali nije da mi se ne svidja..'
krenuli smo polako dalje kad nas je laganom hodu prenuo zamor...
'pa ovdje nebi smjelo biti kafica..kad su se otvrili???' ja sam se cudio..
'ali jesu... vratimo se nazad...'
poslusno kao skolarac sam se okrenuo i pretio je u stopu
'kuda kuda' razmisljala je na glas...
'hej dodji, i polagano sam je usmjerio u ulaz za podrum...
'ti nisi normalan...'
'a to sad prvi put saznajes?' nasmijao sam se..
'ma ne , ali ... smrzunt cemo se ... moraces me zagrijavat' seretski osmjeh joj se vijorio kao zastava na usnama dok sam joj pomagao da sidje niz strme drvene stepenice ...
'e da nemas tangi smrznula bi se' smijao sam se osjecajuci da je uz mene i kako se sto vise zeli odlijepiti od utabane zemlje na podu,
'zasto mislis da imam...'
njezin odgovor me izbacio totalno iz ravnoteze , naslonio sam se na zid i naslonio je na mene...
'polako ima vremena...' saptala je...' skoro pa pola sata..' smijuljila se...
odjednom sam stao, ona me pogledala ,stavio sam prst na usne i pokazao prema vratima...
culi su se koraci i pjevusenje...
'ma nista bit cemo tihi..'
'ma imam neki osjecaj...tko to pjeva? '
sad je ona stala ...
'pa moja plava_prijateljica...'
uz taktove ljetne pjesmice ona je pjevusila
"previse sam love potrosila, o yeah,
a nisma nista popila, o yeah..."
pogledali smo se i prasnuli u tihi tihi smijeh...
poljubio sma je da ne prasnem u glasni smijeh
moj smijeh je odzvanjao njezinim usnama...
ona je prosla mi smo brzo iskocili iz tog podruma, koji je bio sam na 5 stepenica od razine ulice..
'stani' rekla je dok me polako i njezno cistila po ledjima gdje su ostali dijelovi paucine...
'ja sam dobro? '
'p ajesi samo se moras praviti da ti je hladno...'nasmijah se pogledavsi kako joj grudi ponosno strse ispod tanke ljetne majce...
'pa da ti samo znas kako sam ja zimogrozljivaaaaaa' nasmijala se...
polako smo izasli iz ulicice bas pred terasu...
plava_prijateljica je sjedila za stolom i narucivala od konobara,
vidjela je jos i nas..
'no pa gdje ste, vec sam skoro optuzila decka da vas je oteo...' nasmijal ase
'donesite i dvije kave s mlijekom i po casu vode za njih..' okrenula se mladom konobaru..
'pa gdje ste vi....' pogledala je mene
'samo cu ti reci, nikad nemoj dati da te gost u tvom gradu vodi po precacima do kafica' nasmijali smo se
....
htio sam reci jos nesto ali me je bol u ramenu sprijecila u tome
"nije valjda da sam ovo sanjao..."pomislih...
otvorio sma oci.."pa naravno to samo ja mogu sanjati..."
okrenuo sam se prema ramenu, plavi andjeo me gledao velikim okama...
'sto me nisi probudila...'
'pustila sam te da spavas... '
'pa mogla si me probuditi....znas da nemam obaveza...' nasmijesio sam se i cijelu je podigao do svojih usana da je pljubim
'dobro ti jutro...'
'i tebi...a znas zasto te nisam budila? '
'zasto? '
'pa trebat ce ti snaga za sad...' nasmijala se i povukla me pod deku kojom se obavezno pokrivala..
i onda je zvonio sat....
pouka:
trebas biti stvarno prave srece pa da te i u snu prekidaju dok zelis poljubiti svog plavog_andjela...
i to dva puta....
pouka broj dva:
sad bar znam da postoji cura i sad znam kako izgleda..
i to niej sve znam kako joj izgleda i prijateljica
dolazimo do problema
"kako reci curi , "ma da poznajem te iz snova"
a da to ne izgleda kao veeeelikaaaa fraza
vec pomalo istrosena... ? :))
Post je objavljen 08.08.2006. u 11:44 sati.