Umorna od tipologije dana
pokušavam složiti savršenu sliku,
i shvaćam da savršene slike nema.
Čekam.
Ekspozicija onoga što mislimo
se pretvara u podspoziciju
i ostavlja me na suhom.
Čekam.
Kako bih se uhvatila za slovo abecede,
za pravi kondicional pretvoren u prezent,
za sadašnjost trenutka
koji ne dolazi jer
retrogradnost misli
čini da uvijek budem korak iza,
sjena ruba oka.
Čekam.
Povlačim crtu koja dijeli fraktalnost očekivanja
od ostatka vremena u kojem sam.
Povlačim sve ono što promislih
jer jednostavno nije vrijedno mišljenja.
Čekam.
Na rubu kontinenta koji je sav moj svijet
kako bih se otrijeznila od želje
da budem korak ispred sebe
jer mogu biti samo ukorak sa sobom.
Post je objavljen 07.08.2006. u 23:59 sati.