Što smo sve spremni žrtvovati
koliko smo moćni
do kuda imamo snage prodirati
i koliko dugo
a već gubimo tlo pod nogama i gušimo se
a med je sladak
i ljepljiv
drži nas tu
ne pušta
i nema spasa
a želimo disati
opet
snažno
kao nekad
tko si ti?
onaj mravac što se strmoglavio...presretan..
u samo središte slatkog meda
i više ne postoji
ili si onaj što je na rubu
i polako mljacka
dozirano probavlja
i traje....
postoji...
Post je objavljen 07.08.2006. u 20:50 sati.