Moji vršnjaci, kao i oni nešto stariji, postaju sve nezasitniji. Kao da se natječu tko će naći mlađu ljubavnicu, dvadeset godina razlike već je premalo. Trče, pune teretane, kvarcaju se, oni što još imaju kosu farbaju je. Ne piju pivo i ne zavide mi na pivskom trbuhu. Ipak još uvijek solidno kotiram u njihovom društvu, za razliku od njih koje je ulovio valjda zadnji polet, ja nisam nikad predstavljao stranca u mlađim društvima. Ne zavidim im na curama niti uspješnosti, samo malo eventualno na volji i radu na tijelu, podsjećaju me da sam lijen, joj ljudi al sam lijen, mogao bih po cijeli dan odmarati mozak i baš ništa ne raditi, baš ništa...
Post je objavljen 07.08.2006. u 20:28 sati.