Pregled posta

(U)POZNAVANJE

Potaknuta Jazzinim postom Iz bakine škrinje napisala sam joj tamo kilometarski komentar, a onda sam shvatila da imam još toga što želim reći pa je najbolje rješenje – piši post.

Upoznavanje ljudi i pronalaženje ljubavi. Točnije rečeno, načini upoznavanja ljudi. Još točnije rečeno, u eri internetizacije – upoznavanje ljudi putem interneta. Tema o kojoj se već mnogo pisalo i još se piše pa, kud svi Turci, tu i mali Mujo. I Big Blue.

Kad god je u nekom postu riječ o toj temi, u komentarima se nađu različiti primjeri, različita iskustva. Od oduševljenja do razočaranja. Što je razlog tomu? Mislim da pola odgovora leži u pojmu "traženje" ljubavi. Druga je polovica odgovora u tome kako doživljavamo komunikaciju putem interneta.
Što se tiče "traženja" ljubavi, mislim da to mora biti spontano. Ne možemo obući jaknu (ne znam odakle mi ova jakna, ali dobro), krenuti prema vratima, reći: "E, sad ja idem tražiti ljubav" i izići. Taj nas potez može samo dovesti u priliku da tamo kamo idemo nekoga sretnemo, ali to opet ne znači da će nam se istog trenutka dogoditi ljubav jer smo je mi krenuli "tražiti". Sve je relativno. Kad ćemo nekoga sresti, kako i gdje. I hoće li se dogoditi ljubav.

Kao što je napisao Misteriozo: "Svi mi žudimo za nečim." Između ostalog, žudimo i za ljubavlju. A ako već žudimo, znači da želimo da nam se dogodi. Tko to ne želi? No, riječ "traženje" podsjeća me na nekakvu programiranu potragu s unaprijed određenim ciljem, a to se baš ne može povezati sa spontanošću. Jer, ljubav se ne može programirati. Ne može se odlučiti: "3...2...1... – sad ću se zaljubiti! "

Može se proširiti krug poznanika, sretati nove ljude, komunicirati s njima, a onda je veća i mogućnost da se pojavi osoba koja će nas na neki način privući, u koju ćemo se jednostavno – zaljubiti. To je svakodnevni život. I kad tako upoznajemo nekoga, ne činimo to odmah s namjerom da ostvarimo vezu, nego znamo da za sve postoji vrijeme. Kontakt, upoznavanje, vrijeme provedeno zajedno; vrijeme u kojem se eventualno zaljubimo u tu osobu (a po mogućnosti i ona u nas). Ili se jednostavno nećemo "prepoznati" i privući na taj način i sve će ostati na prijateljstvu. To je real life.

A što je s onim virtualnim? Zbog čega se onda upoznavanje putem interneta često povezuje s doživljajem razočaranja i sličnim iskustvima? To je onaj drugi dio odgovora, mislim. Stvar je u načinu na koji doživljavamo tu vrstu komunikacije.

Prvo, svi znamo da postoje servisi (uh, koja ružna riječ) ili bolje rečeno – stranice koje služe kao internetski posrednici za upoznavanje novih ljudi. S tim u vezi, čini mi se da postoji jedan "čimbenik" koji se javlja čim se ljudi tamo prijave. Naime, već postoji zadani cilj. Pronaći osobu s kojom bi se mogla ostvariti veza. Sve je to - kao - samo kontakt, dopisivanje, upoznavanje, a svi znaju kamo bi to trebalo odvesti. Kao da postoji neka vrsta "opterećenja", želje da se ostvari zadani cilj. Time je i razočaranje veće ako se to ne dogodi.

Nadalje, poznato je da ljudi uvijek žele ostaviti dobar dojam. Prikazati sebe u najboljem svjetlu. Naravno, u takvoj se vrsti komunikacije ta težnja još malo pojača jer nema kontakta face to face, a napisati se može koješta. To je ono što mnogi navode kao uzrok razočaranja kad se konačno uživo upoznaju. Po nekim teorijama, u tom su kontaktu dovoljne sekunde da o nekome steknemo prvi dojam koji onda određuje sve ono dalje.

Osim toga, u internetskim se prostranstvima komunikacija s ljudima ne događa samo na spomenutim stranicama. U tim drugim sferama (kao što je primjerice blog) ne postoji ta vrsta cilja/opterećenja – traženje nekoga. To je jednostavno kontakt s različitim ljudima; komunikacija; bez ikakvih očekivanja. Kao što bi to trebala biti i ostala mjesta virtualnog svijeta (čak i ona "sa zadatkom", rekla bih). Tek kad/ako se poznanstvo iz nekog razloga produbi, a to znači kad prestane biti samo dio virtualnog svijeta, tek tada se može (ali i ne mora) dogoditi nešto više.

Problem očito nastaje onda kad ljudi imaju velika očekivanja. Očekuju uzbudljivu ljubavnu priču jer je to "tako romantično" i jer bi bilo baš zanimljivo da se s druge strane krije San Snova. Pa se čude kad se jednoga dana sretnu i kad se pojavi biće od krvi i mesa, sa svojim manama i vrlinama, a svi ih imamo.

Kako god nekoga sreli, a onda i upoznali, uvijek je pitanje koliko tu osobu zapravo – poznajemo. Ljudi koji se pretvaraju, koji se prikazuju idealnima – uvijek su takvi. Razlika je samo u tome što će, ako komunikacija počne putem interneta, možda proći malo više vremena dok se to pokaže. No u životu se katkad dogodi da i nakon X godina poznanstva dođemo do zaključka da neku osobu zapravo uopće nismo dobro upoznali.

Koliko je u cijeloj toj priči važna sličnost osobnosti i zajednički interesi, a koliko izgled – i o tome bi se moglo raspravljati. Rekla bih - ništa manje i ništa više nego i u svim drugim situacijama u kojima sretnemo neku osobu. Razlika je samo u tome što je u virtualnom svijetu (kontaktu) u prvom planu riječ, misao, stav, duh osobe, a u nevirtualnom najprije vizualni doživljaj, a onda ostalo.

Izgled je relativan pojam. Moja je frendica na posve uobičajen način (jedne večeri u kafiću) srela dečka koji joj se svidio na prvi pogled. Bio joj je baš zgodan. I, kako to već ide, razmijenili su brojeve telefona, počeli se i viđati. I ostatak je ekipe "ocijenio" da je zaista zgodan. No, nakon nekog vremena, ona je polako došla do zaključka da gotovo i nemaju o čemu razgovarati, tj. da su uglavnom u pitanju dvije teme. Jedna oko koje se prepiru i druga o kojoj uglavnom on priča, a ona se dosađuje. Pa su je počele živcirati sitnice. Malo pomalo, koliko god je bio zgodan, ona je zaključila da to nije "to".

Druga je frendica s dečkom počela kontaktirati putem interneta. Komunikacija je potrajala neko vrijeme i bila je vrlo zanimljiva. Nakon toga joj je poslao sliku. Njezin je zaključak bio jednostavno: "ok" i ništa više. Bez velikih očekivanja. Tako su se i našli. Nakon toga, sve se pretvorilo u mnogo, mnogo više.

Zaključak? Nema pravila. Mislim da još uvijek vrijedi ona misao: žudim za ljubavlju. Ali je ne "tražim" jer se ona treba dogoditi spontano. Kako god, gdje god i kad god nekoga sreli...



Post je objavljen 07.08.2006. u 17:57 sati.