Marketing
život je igra, pa zašto onda ne uživati u bacanju kockica
sudbina dopušta ponekad da upoznaš nekog tko ti u relativno kratko vrijeme može toliko uljepšati život da i spavaš nasmijan. i onda kad ga nakon nekog vremena na ovaj ili onaj način izgubiš, osjećaš kao da ti je netko iščupao desnu pretklijetku. sav si pokakan i nemaš više volje ni za šta. da, to je gadan feeling moram priznat.
no... zamislite da imate nekog u blizini dugo vremena i onda u jednom trenutku taj netko se otuđi od vas. bilo psihički ili fizički. i vi nesvjesno počnete biti drukčiji. baš zbog neprisutnosti te osobe.
... kad vam to dođe u glavu i kad u biti skužite koliko ste bili bolji dok je osoba bila kraj vas već je prekasno. ne možete više ništa učiniti. jedino što možete napraviti je derati se iz sveg glasa dok ne počnete osjećati kao da ste barem malo manje bijesni na ovaj sjebani svijet.
to su neke recimo extremne situacije u životu, no što ih ne čini rijetkima. u biti događaju se prilično često. svugdje su oko nas. netko će možda proživjeti cijeli život, ne znajući kako je to kad izgubiš voljenu osobu. pogotovo oni koji umru mladi. neki će pomislit- 'pa bolje to nego na nariču za nekim koga više nikad neće vidjeti.' možda...
bilo bi najbolje da mogu napravit anketu među onima kojih nema pa da vidim što bi promjenili u svojemu životu kad bi mogli i bi li možda više voljeli. pa makar to značilo da bi više puta plakali.
u želji za uzbuđenjem u životu, mnogi vide i nalaze prepreke i probleme tamo gdje ih nema i propuštaju ono najbitnije. uživati u životu.
... istina, ne mogu svi uživati. neki nemaju prilike uživati. to razumijem. no ako si rođen s dvije noge i dvije ruke i razumom između ušiju, već imaš puno više nego neki.
zar te već to ne čini sretnim?
Post je objavljen 07.08.2006. u 16:18 sati.