Evo nas na pragu trećeg svjetskog rata, pa kako ste mi? Dok nam ispiru mozak i plaše nas s jedne strane islamom a s druge strane igraju na kartu sažaljena zbog stradavanja židova u drugom svjetskom ratu, predsjednik svijeta zaključuje da je sve to povezano s iranom i pokušava na prodati foru da on to ne radi zato jer je dolar povezan s naftom i mora nam zaustaviti bilo čiji napredak koji je neovisan od američkoj energiji tj. njihovoj nafti...dok mu sugrađani umiru od gladi... a eto već je 660 ljudi izgubilo život u ratu koji s dvije zemlje nema veze... zbog sykes-picot sporazuma iz 1918te po kojoj francuzi smiju ordinirati po libanonu, a znam da je francuska=europska unija=protivnik petrodolara, dok moj heroj zaziva smjenu tonya pacova blaira, lokalnog igrača iz sjene koji bi najrađe obnovio imperij brita i sličnih im barbara, ja se budim jutros, hladno mi je jer jebena kiša pada već peti dan i samo bi se mazio uz tvoje toplo tijelo i slušao tvoj najsmiješeni glas jer se smiješ najljepše na svijetu, ali te nazovem i čujem da si opet potištena... ljudi su ljudi i trebali bi druge ljude činiti sretnima, zar ne? Pa kako ste mi? Ponekad mi se čini da sam i ja tom ludilu zaboravio kako se ljude čini sretnima. Dok je normalni dio razgovora; trebao si me maknuti dok si imao šansu. Ja bih se ljubio s tobom. Da stavim moje usne na tvoje i dotknemo se vršcima naših jezika. Na nekoj plaži. Mekanoj. Okupani Suncem.
Dok se pomfri peče na nekoj tavi na pomoćnom kuhalu. Toliko zasad. Idem sad mijenjati svijet...
Post je objavljen 07.08.2006. u 15:09 sati.