...Morillona ocekujemo da dodje iz pravca Bratunca,ali su ga u Bratuncu namagarcili:Uz parole da zivi tradicionalno prijateljstvo francuskog i srpskog naroda,rekli su mu da su muslimani minirali dionicu puta koju oni kontroliraju prema Srebrenici,i poslali ga zaobilaznim putom,preko Sasa.Zakasnjeli general kasni.Priredba se odgadja...
...Stize i Morillon.Isprepadan je silnim naoruzanjem koje su cetnici postavili na putu preko Sasa.Jos se vise ustrasio kad je vidio da se Srebrenica uglavnom brani golim zivotima.General se odlucuje na povlacenje.Pokusava izvuci svoju zivu glavu.Uzgred prosipa ista obecanja koja je zenama iz Cerske prenosio u Konjevic-Polju prije nego sto je odatle pobjegao i narod ostavio nemilosti koljaca.
Stotine zena i djece iz Cerske vise nije moglo slusati iste rijeci i u Srebrenici.Stotine ovakvih su,na iste rijeci,ostale mrtve u Konjevic-Polju.Prezivjele stotine zena,samo one sto mu nisu vjerovale na rijec u Konjevic-Polju i prebjezale do Srebrenice,vise nemaju kuda bjezati.Obruc je zatvoren.
Obruc je zatvoren i oko generala iz Francuske.Zene mu ne dopustaju da napusti Srebrenicu.Na pomolu je najveci skandal rata u Bosni.
Francuz je docekan transparentima koji nimalo ne nalikuju na paradne uz Titinu Stafetu mladosti o poklicima BRATSTVU-JEDINSTVU NASIH NARODA I ARMIJI,KOVACNICI BRATSTVA-JEDINSTVA,ali dolikuju njihovom kontinuitetu.Prepisujem:
GLADNI SMO!
NE DAJTE DA NAS UBIJAJU!
NE OSTAVLJAJTE NAS SAME!
AKO ODETE,SRBI CE UPASTI I POKLATI NAS!
Televizijske kamere nisu okrenute prema ovovremenim posljedicama transparenata o Titi,bratstvu-
jedinstvu i Armiji.Uopce ne snimaju narod.Ratni reporteri su u krupnom planu ispred kamera svojih snimatelja.Pjevuckaju slavopojke Morillonovom humanizmu.
Kamere ne mogu istovremeno zabiljeziti i sta se dogadja u pozadini.Vjesti reporteri uporno ponavljaju svoje odjave-najave u krupnom planu iako su ih pravilno izgovorili vec iz prvoga pokusaja.Najveci skandal ratne agresije na Bosnu dostize kulminaciju i biva izbjegnut samo zahvaljujuci uvjezbanosti prekaljnih ratnih reportera i njihovih snimatelja.Svijet nece saznati za bruku nad brukama koja se dogadja iza snimateljskih ledja i pred ocima reportera usredsredjenih na beskonacna ponavljanja svoje odjave-najave o trijumfalnom ulasku u Srebrenicu zapovjednika trupa Ujedinjenih nacija.
Morillon zarobljen u Srebrenici.Zarobile su ga zene iz Cerske.
Bilo,a kao da nije bilo.Nije bilo sto nije bilo na televiziji.
Vjesti snimatelji i prekaljeni reporteri pribrali su se kad se general mrtve vojske,nemajuci izbora,popeo na postu.Pomno je zabiljezena njegova dramaticna dilema hoce li barjak Ujedinjenih nacija pridrzati lijevom ili desnom rukom.Zatim je izgovorio jednu jedinu recenicu.On je,u zavisnosti od senzibiliteta reportera koji su prenijeli njegovu izjavu,rekao:
OSTAJEM DA UMREM SA VAMA!
VIVA LA LIBERTAS!
SREBRENICA NECE PASTI!
NON PASARAN!
NE PLASITE SE,JA CU SE VRATITI!
UJEDINJENE NACIJE MORAJU DEMILITARIZIRATI SREBRENICU I JA ODAVDE NECU OTICI DOK SE TO NE PROVEDE!
Dok Morillon izgovara neku od varijanti svoje historijske recenice na zgradi onesposobljene poste,dolje,ispod njegovih nogu,na smrznutoj zemlji,jeknu zena iz Cerske.Njen krik se razlomi kaburom Srebrenice i izazva potpuni muk.Moglo se cuti rusenje njezina tijela.Bio sam blizu.Pala je u nesvijest kad je na njedrima osjetila da joj beba vise ne dise.Djetence je presvisnulo od zime i od gladi.
Nije me zaokupljalo kako su kamermani odradjivali osam sekundi s Morillonom u krupnom planu i svoje objektive hrabro usredsredjivali na barjak u njegovoj ruci.Lijevoj ili desnoj?Desnoj!A moze se naci i u lijevoj ukoliko se film u laboratoriji,u zurbi ili iz drukcije nakane,izvrne.
Napustao sam popriste nesnimljene televizijske drame.Iza mojih ledja su zarobljene zene u morskim valovima okruzivale zgradu onesposobljene poste,uporne da istraju u naumu da messieur Philipe
ostaje njihov zarobljenik.
I nisam se,kao da se vracam sa dzenaze,osvrtao.Ali sam se,kao da se ne vracam s dzenaze,zaputio pravo svojoj kuci.Trceci.Nisam bas i pjevajuci;bilo bi krajnje neumjesno.
-Sloboda,Tenzila!-dernjao sam se.-Sloboda!Proglaseni smo za slobodne ljude Svijeta!
Tenzila nije iznenadjena.Mislio sam da nije samo zato sto je znala da joj lazem.Odgovara mi,okrecuci pedale na biciklu,da je saznala prije mene.Vec puni sat na nasem tranzistorskom radioaparatu,koji radi na dinamu od bicikla,osluskuje sta je rekao Morillon.
-Da nam dinama nije istrosena,sve svjetske radiostanice trestale bi od Morillonovih izjava u Srebrenici...-kaze.-Ovako,cuje se pretiho...
-Ali,Tenzila...-kazujem ja.-Ali,Morillon nije govorio prije sat vremena.Nema ni pet minuta otkako je govorio,i njegova jedina recenica s onesposobljene poste,koju niko nije mogao cuti,nikako se nije mogla dosad prenijeti u Svijet!
-Vjerovatno se ne razumijes u casovne zone.U Parizu je podne prije nego sto je podne u Srebrenici.Zaboravljas da se i u Bosni preslo na evropsko vrijeme i da vise ni u Srebrenici podne nije u podne!-bunila se Tenzila.
-Pusti,Boga ti,lazu!Sta je Morillon mogao reci?!Na posti nije drzao otvorena usta ni koliko da izrekne cetiri-pet rijeci.Sta se u toliko rijeci moze reci?!Sta ?Nista!
-Varas se ti!Evo,na programu Radio Pariza na srpskom i hrvatskom jeziku njegov danasnji govor u Srebrenici cita se vec deset minuta!
Rijesio sam da ne tjeram mak na konac:
-U pravu si!Ne bi ni valjalo ako mu govor ne bude trajao barem petnaest minuta!-kazao sam Tenzili,
razdragan,ne znajuci tjera li sprdnju sa mnom ili sa Morillonom,odnosno sa Srbima i Hrvatima koji sada sjede u Radio Parizu i zajedno citaju govor iz Srebrenice...
Post je objavljen 07.08.2006. u 11:58 sati.