...Kako sam nekad lako mogla reći da ga volim,a sada smo dvoje namjernih stranaca zapeli u sjećanjima različitih ulica...Odlazim nadajući se nekom dugom vremenu,izmorena krivim odgovorima na tisućuti put postavljena pitanja.Koliko sam puta htjela izvikati sve svoje osjećaje prema njemu i pritom NE osjećati krivnju što ga volim... Zar sam tako završila..?? ..Sivim pogledima prema ništavilu...-Bježim od NAJVEĆE POGREŠKE ili NAJLJEPŠE STVARI koju sam "imala".... ...SAMO GA ŽELIM DOTAKNUTI.... ...A kako sam nekad lako mogla reći da ga volim....
- ...ova fenomenalne pjesma je posvećena dečku s kojim sam bila,i mogu vam reći da je to bila stvarno bolna ljubav...Sve to trajalo je 1 godinu..I mogu reći da još uvijek traje?..evo..on je konačno našao curu,i mene prebolio...nadam se...ali ja njega nisam preboljela i stvarno nikada neću....Kako bi sada opisala tu ljubav?Ne mogu.Možda kojom drugom prilikom... -
Soryte kaj stalno obećavam slike,a nikak da dođu..Jer nekaj ne velja s tim njihovim programima..Evo,čim prije...
Trenutno je 4:22 u noći,ili bolje rečeno ujutro....
....pospana...pospana...pospana..
...ranjena...ranjena...ranjena...
-a nigdje krvi ...
...((...nisam luda...još te volim...)).... ...a još te volim,i volim i VOLIM..!!!!!
...a nedaju mi.....
Post je objavljen 07.08.2006. u 04:10 sati.