…čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda…
Starogrčki mudrac Heraklit je rekao : «panta rhei», što bi značilo, vjerojatno već znate, sve teče, sve se mijenja.
Na to bih još nadodala da i sve prolazi, pa tako i život.
Tko smo zapravo i zašto živimo?
Je li nas Bog stvorio samo zato da ne bude usamljen i da se može radovati nama, malim,
običnim ljudima koji ga svakodnevno zazivlju u pomoć?
Ili smo pak bića koja su došla na svijet samo da nešto prožive,
bilo ugodne ili neugodne trenutke i da našom smrću sve nestane.
Kao da nikada ničega nije ni bilo!
Kako god okreneš uvijek neki zaključci koji i nemaju baš mnogo smisla,
ali smisao mora postojati!
Možda se vrhunac života događa baš onda kad pronađemo njegov smisao,
kad znamo za što živimo, kad znamo da na svijetu nismo samo da bi život «proživljavali».
E sada, taj smisao, kako ga pronaći i treba li ga uopće i tražiti
ili će doći sam od sebe, pokucat nam jednog dana na vrata već gotovo
uludo potraćenog života i zauvijek nam ga promijeniti? Ili ga možda mnogi nikada nećemo ni pronaći? Tko to uopće može znati.
Jesam li ja pronašla smisao svog života, iskreno, ne znam, još se pomalo tražim,
nadam se da ću se jednom pronaći.
Za sada želim samo živjeti, bez velikih opterećenja, briga i sličnih stvari, dobro, ne baš nikakvih briga, al uglavnom malih; na kraju krajeva, imat ću kad razbijat glavu glupostima, nadam se…
Da završim, imat ćete vremena bit odrasli, stoga, uživajte dok ste mladi!
OPOMENA
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastaj'o od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
A. B. Šimić
Post je objavljen 07.08.2006. u 00:37 sati.