Započet ću post s njom, željela je da bude spomenuta…
Prvi put sam ju srela prošle godine, slučajno je saznala moju tajnu koju su znale samo njih tri. Srela sam ju i jučer, slučajno je otkrila moju tajnu njima dvjema, i bog zna koliko ih sada zna. Ali više i tak nije bitno, sve je izbrisano i pohranjeno u mom dnevniku.
Kristina, o Kristina, ti koja moje tajne znaš, znaj da nema te ode kojom bi ti odala počast. Vjerojatno si mi olakšala neke stvari, izvukla me iz «pakla» kojim sam kročila, ali zbilja, ćmižna sam bez onoga što sam tako vjerno čuvala.
Kristina, o Kristina, ti koja uništi ovu blogosferu, o hvala ti…
Jučerašnji dan je zabilježen brojnim fotkama (od kojih ću ja izdvojiti najgobavije), bio je to lijep dan, dan kad se žarilo i palilo. Hvala Crvenoj Jabuci koja se udostojala pojaviti u L.O. cityu (bez obzira što su nas prozvali karlovčanima), posebno hvala Žeri koji je kao i uvijek ostao vjeran svom imidžu i pojavio se u žutim starkama. Njemu u čast smo ih i mi nosile (a kao da ih inače ne nosim). Hvala slavljenici što je otišla s vlastitog rođendana, dok su drugi i dalje žarili i palili.Bio je to lijep dan, od buđenja do počinka…
Jučer su Crikvu «opkolile» golubice, no gdje nestadoše galebovi???

Možda ih «gobavi» nokti skriveni u pijesku potjeraše

Nekima pristojnost nije jača strana

Mogla si nešto ostavit i za sutra

Lijepo je kad ti se faca ne vidi

I tako smo mi zakasnili na početak Crvene Jabuke, unatoč silnoj žurbi

Svirao je cijelu večer nevidljivu gitaru, a može on to i bolje

A ja sam se nadala da će biti crvene

Legendarna frizura, šteta što nismo dobili odgovore na Alkemicharkina pitanja (koja mu nisu bila ni postavljena)


Svi smo mi Žera

Teško ga je bilo pustiti, ali srest ćemo se mi ponovno...

Post je objavljen 06.08.2006. u 23:45 sati.