Marketing
Mato Grković, glumac i redatelj
OSNOVNI PODACI
ime: Mato
prezime: Grković
spol: muško
datum rođenja: 04.03.1898 u Podrinju kraj Vukovara
datum smrti: 21.05.1973 u Zagrebu
zanimanje: glumac i redatelj
životopis: Radio kao bankovni cinovnik dok ga Ivo Raic nije uveo u kazaliste; u HNK-u od 1925 (s prekidom, 1927-1928, splitskog angazmana). Igraoraznovrsne uloge, rezirao (Skrtca J. B. Molierea, Zlatarevo zlato A. Senoa, Febru J. Racinea), bio ravnatelj drame, vodio Dramski studio, a i predavao na Akademiji za kazalisnu umjetnost. Istaknuti recitator. Dramatizirao romane (A. N. Tolstoja, A. Senoe), napisao studiju Racine (1942), monografiju Milka Trnina (1966), prevodio dramske tekstove. Igrao u dva filma J. Ivakica (Birtija, Grijesnice, 1930), a poslije II. svijetskog rata u vise domacih i koprodukcijskih filmova (Carevo novo ruho A. Babaje, 1961; Put u raj M. Fanellija, 1970. i dr. HL
Nakon sudjelovanja na ruskoj bojišnici, zarobljavanja i služenja u sovjetskim redovima, te nakon kratkotrajne karijere bankovnog činovnika u Zagrebu, Mato Grković (Podvinje, nedaleko Slavonskog Broda, 1898 - Zagreb, 1973) angažiran je 1925. u Hrvatskom narodnom kazalištu u kojem nastupa, s izuzetkom sezone 1927/1928. kada je član splitskog kazališta, do smrti.
U međuratnim godinama ostvaruje zapažene uloge u djelima Shakespearea, Hugoa i Shawa, a u hrvatskom repertoaru između ostalog prvi je Klanfar u Krležinoj Ledi i prvi Kotromanić u Feldmanovu Zecu. U nastavku karijere igra u djelima Držića, Brezovačkog i Bogovića, te interpretira Krležine likove, Ignjata Glembaja u Gospodi Glembajevima, Šefa-redaktora u Vučjaku i Raula Sigurda Morgensa u Areteju. Ističe se i u ostvarenjima Feldmana i Matkovića, kao i Wildea, Shawa, Tolstoja i Gorkog, a osobito Wouka, u čijoj drami Pobuna na brodu Caine tumači Greenwalda. Na Dubrovačkim ljetnim igrama ostvaruje pak svoju antologijsku interpretaciju gospara Lukše u Vojnovićevoj jednočinki Na taraci.
Grković, kojeg je kao glumca karakterizirala lijepa i čista štokavština, te odmjerena i dostojanstvena dikcija, također je i režirao, bio ravnatelj Drame Hrvatskoga narodnog kazališta, a pokrenuo je i Dramski studio HNK (1940-1944) i Komornu pozornicu (1943-1944) u Glazbenom zavodu. Osim što je za kazalište adaptirao prozna djela Šenoe i Tolstoja, te s ruskog, engleskog i francuskog prevodio dramska, pisao je članke o kazalištu, napisao studiju o Racineu i monografiju o Milki Trnini.
Krajem trećega desetljeća proteklog stoljeća nastupa u dva nijema zdravstveno-propagandna filma, a zatim, poslije Drugoga svjetskog rata, i u četiri umjetnička te sudjeluje u radijskim i televizijskim dramskim emisijama.
target=_blank>http://www.hnk.hr/hr/novosti.php?id=484
Post je objavljen 23.08.2006. u 00:00 sati.