Ovo je onaj trenutak kad ti iz čistog mira dođe da konačno napraviš ono o čemu već dugo razmišljaš, što si već mjesecima obećavaš, što već tjednima odgađaš za sljedeći ponedjeljak... I sad iz nikakvog posebnog razloga, otvoriš novi blog i počneš. Da, priznajem, ovo je drugi. Prvi je bio ambiciozan pokušaj da samu sebe natjeram da svaki dan ujutro ustanem ranije i napišem nešto. Nije dugo trajalo... Koji eufemizam... Trajalo je točno taj jedan, prvi post. Smiješna sam sama sebi kad se toga sjetim. Ovaj je bez ikakvih ambicija. Zato što je sve puno lakše u životu s ADSL-om, zato što sam trenutno malo tužna, zato što sam općenito puno zadovoljnija sa sobom, zato što je dan bio dobar, zato što je seks prije pola sata bio super, zato što me baš zanima hoće li sve to nekome biti zanimljivo... I koliko dugo će meni samoj biti zanimljivo! I zato što može čitat tko god želi i zato što ću napisat što god ja želim...
trenutna procjena stanja: soba u neredu, sve smrdi po cigaretama jer je Zvjerka otišao prije 15ak minuta, slušam utakmicu HRV-GER odbojka, čini mi se da vodimo (igra Ino! ne mogu vjerovat da sam tog dečka poznavala u osnovnoj, nikad ne bih rekla da će pustit dugu kosu), pijem cedevitu, čitam za ispit esej Carter&McRae ''The Renaissance'' i pokušavam pronać sve rupe u mačkovom dupetu
Snje veli da prof. izvlači pitanja za ispit iz mačkovog dupeta, pa zato ja sad kopam po mačkovom dupetu
veselim se što će mi uskoro stić majica Arctic Monkeys i što ću s curkama gledat Dinamo-Arsenal, iako nažalost ne na stadionu, odgađam prijevod koji mora bit gotov do 1.9. i koji me ubija (što mi bi da tako lakomisleno potpišem taj ugovor, ah taj prevoditeljski samoubilački instinkt
)
Dobro... To je zasad to. Ne da mi se ni o čemu filozofirat, danas nije takav dan, a meni ionako takvi dani rijetko dolaze. U biti jedino što mi danas pada na pamet jest kako je Zvjerka pričao o Terrenceu Maliku i tome kako je čovjek uzeo kameru i nestao na 20 godina nakon dva kultna filma da proučava raznorazne stvari po svijetu i kako bi on tako isto otišao na 20 godina i proučavao život općenito. Pa smo se dogovorili da ću ja za to vrijeme proučavat seksualni život općenito. Samo me zamolio da moje proučavanje isto bude u video formatu. Pa ipak moramo dosljedno slijedit primjer gurua Malika
Bilo bi super kad bi mogli uvijek u životu bit tak neopterećeni i stvarno izvodit sve gluposti koje nam padnu na pamet, al nekak se bojim da će nam sve te budalaštine postat neki drugi svijet kad prvi put odemo skupa u banku raspitat se za stambeni kredit ili kad mi poplavi test za trudnoću. Da... No, i dalje je moja najveća životna misija ostati optimist i nikad ne odrasti!
Snove mi bar nitko ne može uzeti.
Ne zvala se ja Sanjanjanja!!!
Post je objavljen 06.08.2006. u 19:11 sati.