Kiša na polovini ljeta, kao krivi prilog na pravome jelu… podsjeća na jesen koja nam je na žalost sve bliža. Iako su vrućine bile nemoguće, pogotovo onima bez klime u stanu, kući, uredu… ljeto svejedno ne bi bilo ljeto bez dodataka iznad 34°C. Sunce, usijani asfalt, oskudno odjeveni likovi koji neosobnim stilom pozivaju na ljetne avanture jednostavno tjeraju na jadransku obalu ne bi li tamo pronašli barem malo osvježenja i mira.
Naše putovanje započelo je jednog ponedjeljka, u ne baš tako rano jutro kada je temperatura bila ravna proljetnim (cca 10°C). Vrime je bilo idealno za putovanje pa smo ga iskoristili za obilazak stare ceste prema moru. Preko Slunja i nezaobilaznog zaustavljanja na poznatim Rastokama, preko Korenice i Gospića spustili smo se u Karlobag. Prvi dojam ovogodišnjeg turizma nije bio zadivljujući. Naime, rijetko tko očekuje da će ga prvi susret s morem iznenaditi polupraznim gradovima i tu i tamo kojim automobilom na Jadranskoj magistrali. Silne najave o najboljoj sezoni do sada i gomili turista padaju u vodu kada se sami uvjerite u njihovu neistinitost. Budući je bio srpanj svi su se nadali talijanskom haranju naše obale. Kako je to sada provjerit ću kroz koji dan. No, do sada ni Vodice, ni Zadar nisu me oduševili nekim posebnim novinama kojima bi pokoji oduševljeni turist zaista bio oduševljen. Jedino čime definitivno ne oskudijevamo su tulumi i partyji na kojima doslovno vlada Sodoma i Gomora. Zašto se odmor jednostavno ne svodi na – odmor? Zašto svako ljetovanje kod 90% mladih ljudi mora završiti sexom i razočaranjem s kojim se vraćaju kući?
Pa ipak ne prevelika navala na plažice i ona prava dalmatinska mjestašca pozivaju romantične duše da im se pridruže i svojim kućama ponesu lijepe uspomene. Svako zlo za neko dobro. Bilo mi je fascinantno kada smo jedan dan iznajmili brodić u Vodicama i prevezli se na otočić preko puta za nepunih 15 minuta. Pogled na gradsku plažu na kojoj čovjek leži na čovjeku ispunio me srećom kada sam se okrenula oko sebe, a ne vidjeh žive duše. Bistro more, pijesak, ribice i blagi povjetarac koji je razbijao sveprisutnu žegu ispunili su mi srčeko jer nema ništa ljepše od bijega u prirodne ljepote.
Post je objavljen 06.08.2006. u 19:39 sati.