Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nanny000

Marketing

Putujemo dalje i dalje....

eekLupy se zabrinuo... „Ostao je bez svijesti ! Zasto ? „
„ Zbog brzine silaska „- njezno ce Mamy.. i zaboravio si da nije prosao kroz Odjel Pripreme...i zato sto je vrlo mlada dusa da bi s rodio sa Sjecanjem „
„ Sto ce se dalje dogadjati „ – Spunk ce znatizeljno – „ Tko ce ga nositi u zivot ? „

Mamy poprimi onaj mudri izricaj i nastavi... Kimoo je prosao tunel svjetlosti...znaci sigurno ce uci i tijelo neke zene Nositeljice... A sto ce ona s njim...to je vec druga prica...to slijedi u nastavku...Pazljivo poslusajte...

Ostatak price odvija se na Zemlji u jednom velikom gradu...ljudi su ga gradili...Veliki neboderi paraju nebo, u sredistu grada je bezbroj poslovnih centara...Mnostvo muskaraca i zena borave na tom mjestu...dani im proticu u poslu...brigama...jurnjavi...
Osvanulo je jutro...na petom katu jedne poslovne zgrade, jedna mlada zena zatvorila se u toalet...osjecala je mucninu i potrebu da iz sebe izbaci sve nepotrebne sadrzaje...niz zabrinuto lice klizile su joj suze...bol u prsima bivala je sve jaca i jaca...nakon nekog vremena se uspravila, umila se i vratila ponovno u svoj ured...bio je to vrlo jednostavan ured koji je dijelila s prijateljicom...kroz veliki prozor pruzao se pogled na nebodere i rijeku...
„ Rea „ – jos uvijek jecajuci, pozove svoju prijateljicu – „ Rea ja... „ na trenutak se ucinilo kao da ce izgubiti svijest...Rea poskoci i prihvati prijateljicu...
„ Sto je draga s tobom ? Blijeda si...mucno ti je...O Boze, da nisi... nisi u drugom stanju ? „
„ Po svim pokazateljima jesam... „- izusti jedva cujno Nika...
U ocima se ogledao ocaj i patnja...
„ Jao, Nika, pa zn s da sad nije nimalo pogodan trenutak za tako nesto...sezona je i imamo posla preko glave... „ – zabrinuto ce Rea.
Nika ju pogleda i sa sjetom u glasu rece : „ Za njih je uvijek sezona, uvijek imamo punoooooooo posla... A sto je samnom...imam 35 godina i ako tako nastavim obitelj i dom ce mi postati neostvareni san... Zadrzat cu to dijete.. „
Rea, uz neodobravanje Nikine odluke, tiho sjedne za stol i nasatvi raditi...
Dan za danom su prolazili...Rea je ispod oka pogledavala svoju prijateljicu...Nikino lice bivalo je svakim danom sve bijelije...mucnine su se povecavale...kako je Nika ostala pri svojoj odluci, Rea je odlucila ponovo izreci svoje misljenje...
„ Nika, ako zelis zadrzati dijete, tu vijest danas trebas priopciti poslodavcu...ako ti uskoro odes, meni ce biti potrebita pomoc u uredu... „
„ Rea, molim te ne pretjeruj, radit cu do zadnjeg dana... „
Rea je bila ljuta... „ Ako ti mislis zadrzati dijete, ja danas to idem priopciti poslodavcu... „
U uredu je nastala tisina...svaka se zadubila u svoj posao, kroz misli su im prolazile raznolike zamisli...
Rea je pokusala nagovoriti Niku da ne zadrzi dijete...naime nije imala supruga..njezin decko, slikar, odavno se negdje pogubio...
Nika je bila tuzna...bila je svijesna tezine situacije u kojoj se nasla...
Bila je sama...ostat ce bez posla cim ce primijeti da joj raste trbuh... trudnu ju nitko ne zeli zaposliti...sve sto je posjedovala je to nerodeno dijete i malo ustedjevine... Otici k roditeljima bas nije bila pametna zamisao...s njima nije pricala desetak godina...razlog svadje je bio prekid s Maxom i pobacaj...
Rea je i dalje ustrajala u svom nagovaranju da se rijesi djeteta...
Uredsku sobu ispunila je onako, teska tisina...u Nikinoj glavi nezadrzivom brzinom su se gomilali tamni oblaci...vitalna energija kao da netragom nestaje iz Nikina tijela...
Dani su prolazili, problemi su rasli...a pametnog ishoda niotkud...
Svanulo je suncano jutro...Nika se spremala na posao...odjednom, kao grom iz vedra neba, bol, nepodnosljiva bol u trbuhu...Nika je kriknula...sjela na kadu, tesko disuci...osjetila je neku toplinu i ugledala krv...crvene kapi padale su na pod... „ Prokrvarila sam „- prosapce...pojavio se i strah... Pokusaj dolaska do telefona bio je nemoguc...bol je postajala sve jaca...
Ulazuci povelik napor Nika se dovukla do telefona...pozvala Hitnu pomoc...
Zadnje sto pamti je da je nazvala Reu i ispricala joj sto se dogadja...

„ Jaooooooooo „ – tuzno ce Spunk – „ Sto se dogodilo Niki ? Zasto je prokrvarila ? „
„ Izgubila je dijete „ – mirnim glasom ce Mamy – „ Nika nikad u svojoj dusi nije donijela odluku da zeli dijete... „
„ Ali... rekla je da zeli zadrzati to dijete „ – uzbudjeno ce Spunk...
„ Tocno, rekla je, ali ta odluka nije zazivjela duboko u njoj...bila je vodjena osjecajem krivnje, a ne iskrenom zeljom....i tjelesni mehanizam je primio istinsku poruku... ODBACI dijete ... „
„ Jadni Kimoo „ – s tugom ce Lupy – „ A tako se veselio utjelovljenju... Mamy, sto ce sad s njim biti ? „

Kimoo je izletio iz materije prije nego je u nju usao...on se nicega ne sjeca...sve ovo za njega nije bilo bolno iskustvo...
Uvidjevsi da je ponovo medju dusama Kimoo se silno rastuzio...nije znao sto se dogodilo...prisjetio se prolaska kroz Otvor, tunela i....povratka u cekaonicu....gledao je uokolo trazeci neku dusu s kojom bi moga pricati, nekoga tko bi mu mogao pomoci...setajuci tako naisao je na neka vrata... blabla








Post je objavljen 06.08.2006. u 16:54 sati.