Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ddadd

Marketing



Mali čoek :) Dio drugi.

"Ha! Jesam ih!" - rekoh Dragoj nakon birokratke bitke u kojoj sam bio odlučan i skoro osvojio reizdanje PINa bez da išta moram platiti. - "Ajmo kupiti tvoja kliješta."

Ušli smo u trgovinu preko puta banke i kupio sam svojoj Dragoj dvoja kliješta. Bila je presretna.

"Kam ćemo sad?" upita ona kad smo izlazili iz trgovine.
"Ajmo u kino!" rekoh.
"Što ćemo gledati?" upita ona.
"Što god bude...Pirate ili Supermena, za X-Man III bih htio da ti i ja zajedno pogledamo prva dva djela jer ih ti nisi gledala..."

Draga se oduševila, već dugo je nisam nigdje izveo, osim toga dobila je čak dvoja kliješta, to je definitivno bila njena večer!
Krenuli smo put Cinestara i na pola puta počela je padati kiša...

"Sparkiraj u garaži, imaš tri sata besplatnog parkinga" Draga će.
"Mrzim garaže. Mrzim. Imam grozna iskustva, ajmo se sparkati vani!"
"Dobro, kako god ti hoćeš" veli ona.
"Ako bude mjesta blizu sparkat ćemo vani, ako ne skrenut ću u garažu, važi?"
"Važi!"

I bi tako - skrenuo sam u garažu. Uzeo sam karticu i rampa se podigla. Na kartici je pisalo 19:52. Kad smo kupili karte za Supermana na blagajni, na kartama je pisalo 19:58...za film koji počinje u 20:00.

Ušli smo u kino na vrijeme, taman su počeli foršpani. Gledali smo foršpane nekih desetak minuta i onda je počeo film. Lopovi, oni bi meni trebali platiti da gledam te reklame...nikad neću zaboraviti jednu večer i veličanstvenih 40 minuta foršpana prije Gospodara Prstenova! Bilo je to u Broadwayu, na Tkalči. Od tog dana nikad više nisam ušao u Broadway....

Fino sam se uživio u Supermana. Moj daleki rođak radio je čuda skoro posve jednako kao što bih i ja da mi se da pisat o tome, taman je nastupio trenutak mog potpunog uživljavanja u film...i PAS MATER!

Pauza 15 minuta!

Sjećam se kako je to bilo nekoć davno u malim kinima u vukojebinama po kojima bih lutao i izvodio lokalne ljepotice.
Tamo nisu imali para za dva projektora pa bi nam upalili svjetla da ne zabrijemo totalno jer onda nitko ne bi gledao drugi dio filma.
Trebalo je vrlim operaterima u to doba desetak dugih minuta da zamijene vrpce...

Danas, u našrm najopremljenijem kinu ikad, događa se posve isto, na pol filma imamo pauzu od 15 minuta i tako se vraćamo u kameno doba kino predstava, a sve to kako bi Cinestar mogao još mrvu pljačkati uvaljujući nam žličicu i pol raspuknutog kukuruza za 16 kuna!
Da je po Cinestaru, pile odraslo na kukuruzu koštalo bi ko dvosoban stan i svijet bi bio puno bolje mjesto jer bi mame svoju djecu hranile isključivo sladoledom, pod uvjetom da u kravljoj hrani nema kuruze.

Neka, pregrmit ću to, buljio sam u ništa petnaest minuta jer je draga morala na wc, baš ko i sve žene u dvorani...

Film je opet počeo, Superman je skoro umro, pa je umro, pa je oživio pa je otišao u Supermanski Raj ali svi znamo da mora biti nastavka i zato smo ga vidli kako leti put zvijezda...šmrc...film je gotov a da se Louis Lane i Plastični Supy uopće nisu puknuli...samo neki mršavi polupoljubac na pola filma...

Špica, film je gotov i dvoje mladih ljudi najbrže što mogu hitaju kroz tu gužvu prema izlazu i ulaze u lift.
Činilo se da će lift krenuti ali vrata lifta se otvaraju trenutak prije kretanja jer je netko kihnuo 25 metara daleko...i tako četiri puta.

Evo nas, izlazimo iz lifta! Sprava na automatu za poništenje karata pokazuje 22:55 i traži nas osam kuna!
Osam kuna za tri jebene minute prekoračenja parkinga...tri minute kašnjenja naplaćuju sat vremena! Gadovi!
Kovanice zveckaju a mali Ddadd si zbraja 10 minuta foršpana, 15 minuta pauze, dvije minute lifta...i tri minute kašnjenja...i osam kunića!

U malom Ddadu odjednom raste, ma da samo raste - kipti: REZIGNACIJA!

Draga viče da će tu priču predati u Večernji list, u Jutarnji list, na Dnevnik, u New York Times, Daily Planet...a ja se smješkam i mislim si svoje:

"Jebeš osam kuna, barem imam priču za blog..." :D


Tako najdraži moji, sad barem imate što čitati, dva posta za 18 kuna! Sjećam se kad sam prije godinu dana pisao zanemarenog BARDA u internet caffeu ostavio sam 100 kuna da ga napišem, i nije mi bilo žao!

Baš me zanima da ostavim žiro račun ovdje bi li mi itko od velikih ikad vratio mojih 10, 8, ili 100 kuna... :-)


Vaš Ddadd :)



Post je objavljen 06.08.2006. u 14:27 sati.