U zadnje vrijeme, puno puta sam napisao tekst koji ću objaviti, ali sam na kraju odustao. Tekst nije bio loš, nije bio krivo napisan, nije bio izmišljen niti lažan. Imao je sve u sebi, ali ipak nije imao jednu stvar.
Nije imao mene!
Ja nisam bio prisutan u njemu. Napisao sam ga samo zato da imam nešto napisano…
A to, to ipak nisam htio staviti.
Izgubio sam sebe. Samo na tren, samo na tren – koji se učinio nepodnošljiv kao izgubljenost u cijeloj vječnosti.
Neću reći da je ovo pravi tekst koji sam čekao danima i tjednima.
Ne! To je samo jedan mali pokušaj da pokažem sebi da se još uvijek isplati truditi. To je mali znak da ne dižem ruke od sebe.
Čovječe, borac ti je ime!
Tebi govorim isto tako. Ne diži ruke od sebe. Jer TI si borac i svatko u sebi ima iskru koja ne prestaje tinjati. Iskru koja uvijek poziva da upoznaš novog sebe. Zatvori oči i pogledaj. Ne brini se… tu je ta iskra… Novi JA te čeka svakog trena, svake sekunde i u svakoj prilici.
Ovaj tren možeš se odlučiti biti bolji!