Marketing
...home, sweat home...here I am
evo vratih se i ja s mora. 
sjećate se onog dečka o kojem sam vam rekla par rječi? ma sjećate se. nije se pojavio, tj. bio je do12.7. pa je otišao u španjolsku, rođacima. kako mi je bilo? pa dobro, super.. recimo..
ma bilo je super. kome uopće više i trebaju dečki? tu ću temu malo zapostaviti, na duže vrijeme. kaj da vam još kažem osim da su mi prijatelji najveće blago svijeta. da nije bilo ekipe s kojom se družim godinama, tamo, na moru i ovdje u zagrebu, ne znam jel bi sjedila za ovim stolom i vama pisala post.
bilo je to jednog prevrućeg dana. sa ekipom sam se našla na mjestu za koje jedino mi znamo. tamo smo proveli veći dio dana. kada smo se vraćali, svratili smo do javne plaže, ovak bez veze. uglavnom, neki tip od kojih 50 godina ( možda i više ) mi se počeo upucavati. užas!!
nekag sam ga se rješila. no kada smo se vraćali, svaki svojoj kući, da se pripremimo za izlazak, primjetila sam da tip ide za nama.
nisam htjela biti sama u kući jer mi se srce spustilo u pete, pa sam nagovorila frenda i frendicu da ostanu kod mene malo. onaj ljigavac
se zadržao ispred moje kuće, buljeći u prozor moje sobe. iggy ( frend) je krenuo prema doma, negdje oko pola 7, a "onaj ljigavac" je bio iza ugla. iggy mi je to javio. sada me još više bilo strah!! barbara (frendica) me nije htjela ostaviti samu, za svaki slučaj. društvance je doletilo do mene pa smo krenuli barbarinoj kući da pokupi neke osobne stvari, da ostane kod mene dok mi se stari ne vrati( otišao je u zagreb pa sam ja trebala ostati sama tjedan i pol. )
sutradan kada smo se vraćale sa plaže "onaj ljigavac" je bio pred mojom kućom. krv mi se sledila u žilama!! nije nas primjetio pa smo brzo pobjegle u grad. navečer smo se vratile. tako sam ga izbjegavala još dva dana. frendovi su odlučili nešto poduzeti po tom pitanju, pa su ga jedan dan pričekali pred mojom kućom sa bokserima. hvala bogu što se netko pametan dosjetio napraviti boxer!! nije ga bilo 5 dana, bar smo mi tak mislili. dok je barbara spavala odlučila sam otići u dućan i kupiti namirnice da napravim totille. to joj je najdraže jelo, a tako sam joj se htjela zahvaliti za sve što je napravila za mene. na putu prema kući "onaj " me kreten sljedio. nisam ga primjetila, sve dok mi se nije približio dovoljno blizu da me zgrabi za ruku. sve sam ostavila na cesti i počela sam bježati, bila sam blizu igorove kuće pa sam ga nazvala na mobitel da mi pomogne. on je od sestre uzeo suzavac i tipa je zašprico po faci. počeo ga je mlatiti, mislim da mu je čak i nos sjebao. tog kretena nisam više vidjela, nitko od nas nije. društvo me nije nigdje pustilo samu čak ni na plaži do kioska. i na svemu tome im zahvaljujem.
barbara mi je bila i ostala, a nadam se da će i biti, najveća potpora u životu, dapače sada nam je prijateljstvo čvršće nego ikada. jedino mi je žao što ne idemo u istu školu, ali nema veze.
moram sada ići, nalazim se sa barbarom i društvom s mora na jednom tulumu.
u sljedećem postu ćete dobiti još pojedinosti. CIAO!!
Post je objavljen 05.08.2006. u 21:59 sati.