Vec sam danas 5 put pocela pisati neki post a nikako da ga dovrsim ili objavim. Cijeli dan sam na netu, ne radim nista i cekam nesto a nemam pojma sto. zapravo, trenutno poruke...cekam da mi netko javi planove za danas...
Glasno je...vani radi kosilica, tu je upaljen tv a ja pokusavam slusati neke pjesme ali cujem samo neke djelove a to mi ne znaci bas puno...cini mi se da se sprema kisa...ne svida mi se to...jucer sam se vratila s mora, bila sam s roditeljima i sekicom. prvo nisam uopce mislila ici ali su moje cokoladne okice isto na moru, a kad sam jos i cula da se moji spremaju tamo negdje blizu njega, bez dugog razmisljanja sam odlucila pakirati stvari i krenuti s njima u Basku Vodu...bilo je fenomenalno, malo sam se odmorila uz slanu vodu i sunce...kupala sam se, suncala, setala, a cak i ljubila :)...cak mi je bilo tesko vratiti se u Cakovec, pogotovo kad sam cula da tamo kisa pada...a cak je i hladno...cijeli dan sam u dugim majcama, nisam raspolozena za nista, trebala bi uciti ali nikako da pocnem...jucer sam bila malo vani ali ubrzo zakljucila da je zapravo dosadno...ali mozda mi to jednostavno vise nije zanimljivo...mislila sam da ce me to dulje drzati, pa tek imam 19 godina ( dobro, ovo tek se moze tumaciti na vise nacina :))...
ponekad se zelim vratiti u proslost, samo nekoliko godina, zelim se sjecati bez da se izgubim u onim godinama...tako mi ovo vrijeme brzo prolazi...nekad bjezim jer ne zelim da mi pobjegnu ovi dani, ove godine...a ipak stojim i cekam da prelete i da se nikad ne vrate...kao da samo gledam zatvorenim ocima ptice koje spavaju u zraku...nekad zelim nestati ali samo za one koji postoje...zelim biti ovdje a da drugih nema...zelim biti okruzena ljudima koje volim i onima koji vole mene...zelim da me drze, da me ne pustaju, ne zelim pasti na dno koje ne postoji...oko mene je tisina a ipak cujem svaki zvuk...kao da zivim izmedu dva svijeta, a ne znam kojem stvarno pripadam...mozda moram napraviti samo jedan korak, a ipak ga ne cinim...magla me drzi i skriva...treba mi samo jedna ruka u pravom trenutku da me izvuce ali nisam sigurna da to zelim...sretna sam...trudim se...
Odvukla me ova Enya, malo sam opet odlutala, izgubila se...ali nije to nista cudno...barem sad vise ne...volim se gubiti :)...samo se nadam da necu otici predaleko :))...zato me drzite...pusa svima...poz...
Post je objavljen 05.08.2006. u 16:52 sati.