U današnje vrijeme ljudi ne razmišljaju dovoljno o sebi, svojim postupcima, odnosu prema drugima i o svom životu uopće. Ne shvaćaju da je život poklon koji trebamo iskoristiti koliko možemo. Svaki je dan poseban i kad bi ga znali iskoristiti na pravi način, nikad ne bi žalili za stvarima koje nismo ili jesmo učinili.
Život se sastoji od dobrih i loših stvari, a ljudi su toliko glupi da ponekad ni one najbolje stvari ne znaju iskoristiti, a dok im se događa nešto loše samo se žale i misle da je njima najgore. Ne shvaćaju da savladavajući probleme jačaju sebe, svoje srce i svoju osobnost te da bi bez tih iskušenja život bio prazan i monotom.
Često se žalimo kako nemamo dovoljno vremena, pa zbog tih silnih kukanja nad nama samima ne posvećujemo dovoljno pažnje ljudima oko sebe tako da ni ne shvaćamo koliko su nam oni bitni dok ih ne izgubimo. Ljudi ulaze i izlaze iz naših života i utječu na nas i naše postupke, a da toga puno puta nismo ni svjesni. Ali ništa se u životu ne događa slučajno i oni nam s razlogom postaju bliski i produbljuju naše značenja u ovom svijetu, ostavljaju tragove na našoj duši.
Život je umjetnost i rađamo se kako bi u toj umjetnosti pronašli sebe. Toliko toga nam se nudi i toliko stvari želimo probati i učiniti, ali nemamo dovoljno vremena te zbog toga trebamo odrediti prioritete i pokušati ostvariti svoje snove.
Moramo što manje misliti na prošlost i posvetiti se sadašnjosti jer je to, u stvari, jedino što doista imamo. Na sreću, život je takav da svaki trenutak učini posebnim i iskrenim, daje nam priliku da razmišljamo o budućnosti, ali u to se ne možemo pouzdati jer tko zna što se sve može dogoditi. Uvijek znamo da nam se približava ono jutro kad ćemo zadnji put ugledati sunce, ljude koje volimo i stvari koje su nam drage. Ono jutro koje će biti posljednja prilika da ispravimo svoje pogreške, ali tada će biti prekasno. Zato trebamo svaki dan pokazati ljudima oko sebe koliko nam znače i koliko nam je drago što su u našem životu. Trebamo naučiti ispričati se, zmoliti i zahvaliti za pomoć, smiješiti se i kad nam je teško jer ponekad jedan običan osmijeh nekome može značiti sve. Ne postoji osoba na ovom svijetu koja je toliko bogata da ne treba osmijeh niti osoba koja je toliko siromašna i kojoj je toliko teško da ga nekome ne može pokloniti.
Ljudi su navikli na rutinu i ne čine ništa da to promijene. Trče kroz život toliko brzo da nemaju vremena ni za sjećanja. Jednostavno su naučili štediti život, a kad im smrt stigne u susret toliko toga odjednom žele učiniti, a ne shvaćaju koliko su prilika propustili.
Svima je jasno da ništa nije vječno, da život jednom mora završiti. Prije se vjerovalo da je cijeli život samo priprema za smrt i možda je to stvarno i istina, ali upravo zbog toga trebamo iskoristiti svaki dan koliko je god moguće. Znam da sve to zvuči malo glupo, patetično i otrcano, al to je stvarno istina. Svaki je trenutak prilika da živimo život. A život to i je – jedna velika kolekcija trenutaka i sjećanja.
Moramo stvoriti vlastiti život, pronaći sebe u njemu, uistinu ga proživjeti i truditi se biti osobe koje zadnje jutro kad udahnu život neće ni za čim žaliti…
Post je objavljen 05.08.2006. u 16:54 sati.