UOČI OPUZENSKOG DERNEKA-2.8.06.
Taj dan do 18h bio je kao i svaki drugi na mom ljetovanju;kupanje,kupanje i opet kupanje.
A nakon 18h bila sam na putu prem Opuzenu,točnije uputila sam se na Vlaku kod Matee
gdje sam provela dva paklena dana.
Čim sam došla kod Matee otišle smo do njezine prve susjede Ivane da vidimo ćuku,
a ja kao da to nisam nikad vidjela lol... I vratile se mi kući i počele se spremati za vanka.
Negdje oko 20 i po dolaze vam po nas dvije opičene sestre Jelena (koju obilježava broj 7 i
koja kaže da bi se zvala Lejla kad bi živjela u Bosni) i Marija (zvana Jeger a tek joj je god ko i meni)
i dosad već spomenute cure skupa sa mnom krenemo po Maju (cicinu sestru) i pješke dolazimo do Opuzena i smjestimo se u kafić ''riva'' koji je bio krcat. Nakon nekog vremena pojavio se Ante
(za kojim pati Matea i koji je najpoželjniji slobodni ''sportski'' dečko u Opuzenu) sa svojom ekipom.
Matea je naravno u tom trenutku procvijetala:) I eto cijele večeri il smo bili u Rive il na Ljubavnom
putu (to vam je kod njih neka poluosvijetljena gugačka staza uz Neretvu).
btw. te večeri bio je i Škorin koncert na koji nismo otišle.
DERNEK (kirbaj)-3.8.06.
To jutro Matea mi nije dala da marendam(doručkujem) nego me otjerala da prebirem školjke,
ajme 2 i po sata smo sjedile u onoj garaži i prebirale školjke. Dala mi je da ruičam i to da nije bilo
njezine majke ne bi jela ništ 2 dana. Kasnije smo otišle po Maju i ošle na dernek.
A da vidite koliko smo imale pješačit do Opuzene.....
Obišle mi dernek,srele Antu u narančastoj majci,ošle na kavu, opet obišle dernek i ošle ča.
I nakon otprilike 2 sata evo nas opet u Opuzenu. Te večeri na Obali Dr. Franje Tuđmana je bio
Techno party na koji me je Matea trebala vodit al nije jer tamo nije bio ni Ante nego su oni bili
na ljubavnom pa smo i mi,al opet je i tamo bilo zabavno,pjevalo se,škicalo se na Antu, a neko bi
i zakrvarile uši kad bi Maja i Marija zapjevale strano.
DAN POSLIJE-4.8.06.
Zamislite jutros sam opet išla prebirati školjke.....
Više imam noćne more od školjki, od svih ovih treba koje sam spomenila,od Ante i njegove
narančaste furke, od Ljubavnog puta......al napokon sam stigla na Repić gdje provodim ljeto.
Eto možda ima previše detalja al morala sam vam to napisati da vidite što sam proživjela ova
2 dana s tim bolesnim trebama i da se barem malo suosjećate sa mnom.
I ovo je možda moj sudnji dan jer kad cure ovo pročitaju od mene neće ostati ništa.
STOP NASILJU MEĐU DJECOM.
peace people!
Post je objavljen 05.08.2006. u 14:36 sati.