Ovo je balada o nocima bijelim
Ulicama mokrim,
Dusama umornim…
Balada o snovima i kisama
Susretima slucajnim i ljubavima nestalim…
Nije poema i nije pjesma,
Ona razdire srca nekih ljudi.
Ljudi pomalo cudnih i onih obicnih,
S mislima ljubavnim i mislima banalnim.
Ljudi koji spavaju i ne misle ni o cem…
…i ljudi posve budnih, koji kupuju druge ljude.
Ovo je balada o nocima bijelim,
Planovima napustenim,
Nadama propalim.
Zavrsava u zoru stihovima gorkim…
I ceka sumrak za novi pocetak.
Nema suvisnih rijeci
Nema pitanja
To sto igras, igra je za velike.
To je stara igra bijelih noci-
Igraci su izgubili,
Igraci su se predali.
Novo lice ali opet ono isto,
A bijela noc kuca na vratima.
Uvijek te trazi i uvijek te nade.
Rodena si u noci i noc beskrajna puna zvijezda
Bit ce ti zivot…
Jeste li ikad citali Dylan Doga? Ja sam davno.
To je strip o istrazivacu nocnih mora. Ovo pisem ne iz razloga da vas informiram o tome nego da vas izvucem iz zablude da sam ja ovo napisala.
Bila sam cetvrti ili peti razred osnovne skole kad sam ga pocela citati. Nije ni bitno.
Uglavnom, ova balada mi se svidjela zato sto odise nekom tugom i sumornoscu. Savrseno se uklapa u image jeseni i hladnoce. Hladnoce tijela kraj kojeg nije drugo i duse koja zjapi poput razbijenog prozora. Kao i mnoge pjesme na mom blogu, nije ju ugodno citati kad si sam i napusten od drugih ili sebe samoga…meni je ona bila uzitak a netko ce mozda citajuci ju biti jos tuzniji no sto je bio.
U stripu se na mjestu gdje se nalazi ova balada radi o ruskoj emigrantici koja je prisiljena prodavati sebe za malo hrane. Odvratni debeli bogatasi ju koriste za udovoljavanje zivotinjskih nagona i daju joj novac koji ce sve nadomjestiti…sasvim moral-social-ekonomska tema. Nema smisla da iznosim svoje misljenje o njoj…

Post je objavljen 05.08.2006. u 13:24 sati.