Marketing
Haramil i Sidab
Haramil je selo od oko 200 stanovnika. Nalazi se u maloj uvali koju je sultan dao ribarima koji su opskrbljavali Muscat ribom.
Iako je udaljen od Muscata svega dva kilometra, Haramil donedavno nije bio pristupacan sa kopnene strane. Sultan bi ove vrijedne ribare vidio samo ponekad kad bi sa balkona palace Alam isprobavao dalekozor kojeg mu je donio izaslanik nekog europskog dvora, iako je cesto uzivao u ribljim specijalitetima iz Haramila. Danas se u selo ukljesteno izmedju Arapskog mora i nazubljenih planina moze doci i cestom...
...ali prema turistickim vodicima nije preporucivo. Zajednica je vrlo zatvorena i nesklona turistima i dosljacima. Ipak smo malo zavirili. Odmah na ulazu u selo je znak koji upucuje sto bi mogao biti kamen spoticanja sa nezvanim dosljacima i razlog zbog kojega nisu svi seljani iz Haramila sa veseljem docekali cestu...
Koze smo vidjeli, ali djecu nismo. Niti odrasle. Zivot u Haramilu odredjen je vec generacijama njihovom misijom: sultanov dvor mora imati svjezu ribu. A bas toga dana je Qaboos pozelio cevapcice.
Vrlo brzo smo otisli iz Haramila. Na cesti prema samom Muscatu, u maloj uvali prije starog grada niknulo je selo Sidab. Funkcija je ista kao i Haramilu, ribolov i pomorstvo, ali mjesto je novije i otvorenije prema strancima.
Ima malo brodogradiliste i "flotu" koja se iznajmljuje turistima, ili se turistima nude ronjenje po olupinama potopljenih brodova, "big game fishing" ili samo razgledavanje muskatske obale sa mora. U selu se nalazi nekoliko trgovina sa ribolovnom opremom, ured lokalne uprave koja izdaje ribolovne dozvole, i sve sto je potrebno za "ribolovni turizam".
A ispred sela beskrajno more. Neki ovo zovu Omanski zaljev, neki Arapsko more, a neki generaliziraju: sve je to Indijski ocean. I stvarno, tko isplovi ravno iz Sidaba i drzi kurs na prvo kopno ce naci tek nakon 600 milja plovidbe, u mocvarama delte rijeke Ind, na pakistansko-indijskoj granici.
Nastavak slijedi..
Post je objavljen 05.08.2006. u 10:50 sati.